Crni čovjek je uvijek vodio psa sa sobom. Pas je bio crn, kao i on. Hodao je noćima i tražio svoje žrtve. One koje bi pristale na njegove uvjete, on bi s njima sklopio ugovor. Naime, on će ispunit ono šta oni žele, ako mu zauzvrat daju svoje duše. Oni koji bi dali svoje duše, bi već tada vidjeli da su izgubili sve, ali tada je već bilo kasno. Morat će čekat novi život u kojem će dobit duše nazad. Jer i crni čovjek umire, kao i sve drugo, i ponovo se rađa, kao i sve drugo. Crnom čovjeku su posebno odgovarali slabi ljudi, nježni, nespremni na život. On bi tada s njima sklopio ugovor kojim bi dobili šta žele bez truda. Dolazili su mu i oni pohlepni, željni moći, ali oni ga nisu zanimali. Njihove duše su bile uprljane i nisu bile lijepe kao ove nevine koje je on rado uzimao. Naivci koji bi pristali na ugovor sa crnim čovjekom nisu ni znali šta rade. Crni čovjek hoda gradom svaku noć, ali ipak, vide ga samo oni kojima se on obrati. Ostali samo mogu osjetit prisustvo nečega, i zaboravit taj osjećaj nakon što crni čovjek ode dalje od njih. Crni čovjek nije bio zao, on je samo radio ono što zna i za šta služi. On je čistač, čisti svijet od mekih i nježnih duša koje su spremne dati mu svoju dušu. Tako da bi od mekih i nježnih opstali jedino oni koji ojačaju i odbiju crnog čovjeka, ili oni koji prihvate svoju nježnost, mekoću i slabost i žive s njima. Crni čovjek svoj pohod radi svaku noć, ako ga kada sretneš, znaj da ga zanima tvoja duša. I razmisli šta želiš, dušu ili ono za što ti je um zapeo.
|
