San i tumačenje
|
Čitam ovu knjigu od Roberta Johnsona, Inner work se zove, i fakat ju preporučujem svakome ko želi da radi na sebi. Ja san se pretpatija na Scribd pa je tamo čitam, na engleskom. Prvi dio knjige je o tehnici rada na snovima. Zapišeš san i prvo izdvojiš sve elemente iz njega, jedan po jedan. Na primjer ako sanjaš, recimo, ide auto a putom hoda čovjek u smeđoj kabanici bez kišobrana, izdvojiš element: auto, čovjek u kabanici, noć ako je noć, i tako. Kad povadiš sve elemente popišeš na šta te svaki od njih asocira, sve asocijacije koje ti padnu na pamet. Onda odabereš asocijaciju koja ti se najviše čini da je baš prava za taj element sna. Drugi dio je to da pronađeš na šta se u tvom unutarnjem, mentalnom životu ta asocijacija odnosi. Kad to uvidiš, ide interpretacija sna. Povezuješ sva značenja koje asocijacije imaju i spajaš ih u jednu jedinstvenu poruku koju ti san šalje. Kad to uradiš, slijedi zadnja faza, a to je ritual koji tribaš napravit da afirmiraš to što ti san želi reć. I tako, krenem radit na jednom snu koji san sanja ima već dosta vrimena sad, ali j još uvik aktualan. Msm da san već pisa o tom snu ovdje. Naime radi se o ovom snu. Ja stojin i do mene stoji ćaća na konju i ima pušku. Ja se divim, govorim mu kako je tvoj konj miran, moš čak i pušku nosit. Tada dolazi moj konj, sav divlji, ja se penjem na njega on nastavlja trčat ko lud i ja sam nesiguran oću li ostat na njemu il ću past s njega. I tako se završava san. Kad san uradija sve prethodne korake, došla su mi ova tri objašnjenja. Konj je simbol mojih unutarnjih poriva i nagona. Prvo objašnjenje: Moram pripitommit konja. Drugo: Moram naučit jahat konja a da ostane divlji. Treće: Treba mi više muškosti, moram odrast, inkorporirat te elemente koje projiciram na svog ćaću i onda ću moć jahat konja. Od sviju je sa mnom kliknula najviše druga verzija. Prvo san odabra prvu, i ko ritual nacrta sebe di jašen konja sa uzdama i sedlom i obisija je u svoju sobu. I kako san to uradija, malo me fakat smirilo, al san primjetija da mi nekako život nema draži. Unutrašnjost mi se bunila, nije želila da se pripitomljava. Samo san sam sebe pita mogu li živit ovako, i doša mi je odgovor: Ne mogu. Pošto nisan ima hrabrosti da još odaberem da afirmiram sebe di jašem divljeg konja, odaberem treću verziju, baš jučer i nacrtam sebe malog kako postajem veliki. I obisin sliku u sobi, kad odjednom nalet energije iz nesvjesnog ko lud, uša u kuću skoro ništa nisan moga ni govorit koliko je energije navalilo u mene I počelo me gonit da bacam po kući, ja trpija 10-15 minuta i kad san vidija da to ne mogu istrpit, otiša i skinija sliku. Ali energija je još neko vrime ostala u meni, dok se nije malo primirila. Kako stvari stoje, pitanje je je li ovu moju prepreku moguće privazić a da ja ne porazbijam svoj dnevni. Na sve načine pokušavam proć bez toga, ali energija me u to goni ko luda. U četvrtak se nalazim sa jednim psihologom, pa ću vidit šta će od toga bit. Možda mi neko može pomoć, da ništa da lakše porazbacam. :D Ili, nadam se, da dođemo do nekog trećeg rješenja. Kad bi se samo moglo. |
