Raskorak
|
Na raskršću, razapet divlje ptice lete oko moje glave ljudi se umivaju u vodi života moje usne su popile gutljaj koji teško probavljaju Tamo gdje divovi čuvaju vrata I samo magična riječ te može provest podno Njezinih nogu ali neodlučnost je kažnjiva smrću pa ipak, pa ipak ostajem Pred vratima raja, odškrinuo sam vrata Pred vratima pakla, odškrinuo sam vrata na dva svijeta, razapet onaj u koji moram uć i onaj koji moram napustit u raskoraku U raskoraku do očajanja morske sirene dozivaju teške noći oblaci dana guše moje biće u raskoraku niti na polasku niti na dolasku patim sudbinu razapetih okovima samog sebe |
