Oko ove teme je društvo uveliko podijeljeno. Na one kojima je abortus ubojstvo i na one koji na abortus gledaju tek kao na rješavanje nečeg što se još nije razvilo ni u šta. Moran reć da ne djelin ni jedno ni drugo mišljenje o abortusu. Ne mislin da je abortus ubojstvo ravno ubojstvu formiranog ljudskog bića. Ali također ne mislin ni da je to ravno ubojstvu jednog goluba, ili tako nekog nerazvijenog bića. Taj fetus nije golub, da je golub bio bi nošen u jajetu i izlega bi se u ptića. Fetus se razvija u čovika, i mi, ukoliko mu ne prekinemo taj razvoj, ćemo dobit novo ljudsko biće. Ta činjenica se ne mere ignorirat. Za zabranu abortusa nisan, jer smatran da žena triba imat pravo prekinit trudnoću ako to želi, a zabrana ionako ne bi funkionirala. Ali mi je također stravično da žena tipa ima 70 abortusa, koliko je imala jedna u dokumentarcu koji san gleda. Taj fetus se ipak razvija u ljudsko biće, i ono je čovijek, samo još neformiran. Smatran da je ok prekinut trudnoću u ranoj fazi jer se tada tom biću ne nanosi patnja, mada ni to nisan siguran jer ne meremo znat šta fetus osjeća i osjeća li uopće. Bilo kako bilo smatram to prihvatljivim. A moral? Moralno, abortus posmatram kao nemoralan čin. Ipak se ubija buduće ljudsko biće. Ali nisu svi nemoralni činovi za zabranu. Ja, osobno, bi u nekim situacijama bija za abortus, da mi se desi neka takva neželjena trudnoća, ali bi smatra da radin nemoralan čin i prihvatija bi karmu koju jedan takav čin nosi. Ali to bi uradija samo u najradikalnijim slučajevima, a kad bolje razmislin, možda ne bi uradija uopće. Triba puno hrabrosti da se odluči zadržat dite, i, iako ne osuđujen one koji se opredjeljuju za abortus, mogu reć svaka čast svima onima što su odlučili zadržat dite unatoč svemu.
|
