Od kad znam za sebe znatiželjan sam i uvik me je vuklo da nađem odgovor na suštinska pitanja čovječanstva, kako nastaje život, kako to da išta postoji, šta se dešava i dešava li se išta nakon smrti. Današnji prosječan čovik će za ta pitanja odgovore tražiti ili u religiji ili u nauci. Ja smatram da ni jedno ni drugo nisu adekvatni da do kraja odgovore na ta pitanja. Mada je nauka bitna i dobra, a nemam ništa ni protiv religije na kraju krajeva, mislin da se odgovor na ova pitanja krije u nama, u našoj svijesti. Fenomen ljudske svijesti je najveća misterija koju znamo, i da bi dobili odgovor na ovakva pitanja moramo zaroniti u sebe, jer naš um formira pitanja na koja tražimo odgovor. Iz mog iskustva, meditacija se je pokazala ko vrhunski alat spoznaje kojim se more doć do raznih saznanja. S tim da, ta saznanja nisu u formi odgovora na pitanje kakvo daju religija i nauka, nego su direktno iskustvo onoga što nas zanima. Ako nekog zanima kako je sve nastalo, di je početak, mora se vratit na početak. A početak je u našem umu, u mistu koje stvara sve krajeve i početke. I religija a i nauka se pokazuju ko dogmatične glede nekih stvari, zato je samostalna potraga za znanjem, otvorenost prema svim fenomenima kozmosa, iskrena znatiželja glede funkcioniranja svemira i naše svijesti, ono što nekome triba ako oće da sazna. A ako ga zanima da traži odgovore na pitanja, mora prihvatit da ti odgovori nisu ono što na prvu misli pod pojmom 'odgovor'. Kao u vodiču za autostopere, da saznaš odgovor, moraš prvo imat pravo pitanje. Meditacija u tradicionalnoj tibetanskoj kulturi znači proučavanje svog uma, tako da pod meditaciju more spadat bilo šta čime čovik sam sebe proučava, tipa joga, rad sa halucinogenim biljkama i tako. Činjenica jest, na fundamentalna pitanja ništa izvan nas nam ne mere dat odgovor, jer ono što se od nas traži je alkemijska transformacija, da bi dobili odgovor, moramo ga prvo bit spremni iskusit.
|
