Dodir (kontakt)
|
I dok ruke budu pjevale I dok smjene oblaka, Propuste svoje tanane niti priko naših usana Dok se oči ne nagledaju Sunaca Kako ih kao Bogovi noći Dvi žene iznose na rukama I dok vatre Što ih oči diteta nose u noćima I dok vatre, što gore U očima pustinjskih lisica U očima mačaka, orlova U vrletnim visinama Dok se dlanovi Ne zasite dodira kamena Stopala asvalta Dok se uzdasi, rastvoreni, prid sviton koji mami Ne umire Kao zategnuta žica gitare Polako se smiriva i smiriva Prije novog udarca Dok zvizde ne odluče da prešute svoj sjaj Dok crne rupe u našim trbusima Ne prestanu usisavat prostor izvan nas Probavljat ga, nosit, izdisat Do tada Ćemo Kao tek rođeni, kao goli Prid istinom u dušama Prid sviton, prid suncem, prid šumom Koji tek zalaze prid našim očima (I sve je tu našim očima i sve je nama i sve je našim usnama i sve je našem nosu našim nogama) Gledaš me, ravno, prozirno dok moja duša, pleše kao zora dok zavodi jutro I tišina nam pada na obraze Kao izdisaj cigare iz tvojih usana Na unutrašnjost moje vilice U daljini je škripa motora, trk djece lavež pasa Sunce zalazi prid našim očima (Oči, oči sklopite se još jedan put zaplačite još jedan put prije nego se ponovo otvorite i sjetite me se) |
