Vječnost
|
Ruke se pružaju Niz ruke, teku Rijeke Mora Noći Beskrajne, beskrajno duge, baklje Pune suza u očima punog srca i punog pogleda Punog Punog Kao kap što pade s neba Pogleda san te Pogleda san te, M. I vidija da si ja I ko je koga vidija Ja tebe il ti mene? Dani jure, dani se otežu Rijeke Mora Noći Ljudí Što prilaze priko pješačkog Što žure prid autima pod kišobranima Rijeke Mora Noći Tebe Što me dodiruješ noćima, sa mnom, u uzdahu Tebe iz prošlosti i budućnosti Tebe, što me osjetiš Tebe, što me čitaš Tebe, kojem ću postojat Tačka na kojoj se sve linije susriću Tačka, na kojoj sve boli grče i razlivaju Tačka na kojoj tvoj osmjeh ko magnet U sebi spaja najdalju galaksiju Sa govneton na cesti Tako savršeno Tako savršeno Ostani ti (minjaj se) Ostani ti Minjaj se Ostani ti Kad još tisuće ruku niz koje teku rijeke mora oceani noći okreti i zanosi kad još tisuće budućnosti speru nas sa naših lica nek se sretnemo nek se sretnemo ponovo zaboravljeni nek se sretnemo novi novi (vječito novi) al nek se sretnemo mi. |
