Nachtfresser

Mi u Rijeci imamo problem s blogerom Miškom (jednom bloger, uvijek bloger), svako malo nam nestane s radara, odnosno društvenih mreža, pa ga se traži, pa ga se bodri, pa provocira poslovicama a la "Krepat ma ne molat", blogerica Windfuckersister, pa blogerica Danielaland (obje, jednom blogerica, uvijek blogerica) objavi sliku svojih dugačkih nogu, koju on,budući da je živ, koliko god mu bilo teško, mora lajkati smajlićem srca (deset godina je stariji od mene i od kad je ostao bez psice, Jinove vršnjakinje, živi sam).
Uglavnom opet smo u kontaktu s njim, nakon što se još jednom vratio iz svaki put težeg iskustva bolnice.
Blogerica Dinaja ovdje već bloga oko dva desetljeća, objavljuje poeziju na dnevnoj bazi, poput humora druga Eura, jedino Uskrsom i Božićem piše kao većina blogera prigodne postove, iako zanimljive ponekad samo tih prigodničarskih dana ne komentiram, ne osjećam se dobro u gomili djelitelja dobrih želja. Tako je bilo i ove godine zaključno s prvom adventskom svijećom i ondase nakon desetljeća prvo druga, zatim i treća palile i nikom ništa. Svi nastavljaju pisati dirljive postove o anonimnim beskućnicima, toplini doma, svjetosti obitelji, jedino Dinaja zašutila. Nedavno se dogodilo slično, riječko, splitsko, njemačko nizozemska blogerija sporadično postavljala pitanja, ispostavilo se da nije bila razloga za paniku, iako su ona i njen Zdenko, jedan od najvećih hrvatskih glumaca, još stariji od gore navedenog Miška, računalo im bilo u kvaru pa su nabavili novo i uče na njemu. Moguće da je računalo opet u pitanju, kad virusi navale ne puštaju, znam najbolje po svojima doduše sve redom prastarim računalima, ja uvijek polazim od toga.da treba gledati pozitivno.
Sjećam se da je sad već u lijepa sjećanja preseljenog blogera Sempera contre, koji je bio najprije u Bol u pa u Nici i da su rijetki ozbiljno shvaćaliodnosno razumjeli njegove duhovite zapise s tih lokacija. Doduše i on kao i Miško sad su uvijek imali borilački gard:"Milosti ne tražim, niti bih je dao", ipak na rijetke podrške su zahvaljivali. Što ćemo pak s našom poetessom Dinajom, deklariranom kršćankom?
Pamtim slogan najboljeg riječkog ravnatelja muzeja suvremene umjetnosti, velikog umjetnika i dubrovačkog prijatelja Zdenka Jelčića:
"Budimo na mi!"



Arhivska fotografija iz meni bliskijeg miljea: