Nakon noći lošeg spavanja, nisu godine u pitanju, ja kad spavam spavam, jučer sam se prejedao, preobilan ručak, a nema bacanja, poslije degustacije dviju torti, jedne naše (kao što sam majstor pečenja i prženja, usavršavam se i s mikserom od kad jedem slatko :P) i jedne susjedine (oni s troje male djece češće slave rođendane ;)), što drugo nego pronaći prigodan video za početak dana, ni video snimke, kao ni umjetnost, kao ni povijest, kao ni dobra hrana, ne doživljavaju stalna poboljšanja i razvoj kako su nas uglavnom učili po školama, teško je naći bolji video od ovog iz 1967. kao ni tortu po izvorno starom receptu, koji se ne da napisati, jer se mijenja trenucima inspiracije starih majstora i improvizacijom:
E ovo do sad je bio tekst od jutros, napisao sam ja i cijeli prosvjetiteljski post, čak i objavio, stigao i jedan komentar od AnnaBonni1 istovremeno kad sam ga odjavljivao, uz izraz žaljenja što je u paketu izbrisan, poručujem i da je u torti nestala i stopostotna tamna čokolada, mousse krema bolja nego ikad.
Prolazi treća adventska nedjelja, druga za redom, kako blogerica Dinaja uopće ne piše, inače i ona je po onoj "Kud svi Turci tu i mali Perica" dvadesetak godina umjesto svakodnevne poezije objavljivala prigodne blagdanske postove, nadam se da je kao kod zadnjeg izbivanja u pitanju problem s računalom, za jednu naslovnicu bloga manje više.
Budući da mi je bloger Euro jučer pohvalio fotografiju prilažem još jednu fotografiju iz ciklusa "Obzori berlinskog Hauptbahnhofa i Alexa", na praznik radosti svakome što ga veseli.
Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...
Važno zbog budaletina koje ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost!