|
Razvojni proces
Najprije su voljeli svoje misli
i svoje ljubavnice
sretno
Onda su voljeli svoje misli
i svoje ljubavnice
nesretno
Onda su otkrili
da ih mrze
Onda ih više
nisu mogli prepoznati
Onda su otkrili
da ih uopće nisu ni imali
Onda su voljeli svoje misli
Na svoje misli
i svoje ljubavnice
Onda su počeli svoje misli
na svoje misli i svoje ljubavnice
držati besmrtnima
Onda su umrli
(1982)
Prijevod iz knjige Maleš/Karaman: Goethe u samoposluživanju
Erich Fried (1921-1988) je ovu knjigu napisao 1982. godine, iste godine mu je dijagnosticiran rak, nakon toga je više puta operiran dok 1988. nije nakon jedne od operacija i preminuo. Od nacista je kao židov pobjegao u London gdje je živio do kraja života. Bio je kritičar fašizma, kapitalizma općenito i intervencionističke politike tadašnjeg SSSR-a u svom lageru, kao i politike države Izrael.
Pokušao sam s umjetnom inteligencijom na njemačkom jeziku proćaskati o Friedu i interpretirati ovu pjesmu i inače kronološki rasporediti vrijeme nastanka nekih zbirki usporedo s događanjima u njegovom životu, dobio sam očekivano površne odgovore. Na moje izravno pitanje da li se sreo početkom sedamdesetih u Londonu s radikalnom ljevičarkom i kasnije gerilkom ili teroristicom, kako vam drago, Ulrike Meinhof dala je UI(KI) potpuno nesuvisle odgovore. Nije dokazano da je Ulrike Meinhof boravila u Londonu početkom sedamdesetih (naravno da nije dokazano kad je u to vrijeme bila u dubokoj ilegali kao najtraženija teroristica) i onda još blesavije, da se vjerojatno radi o zabuni jer je u blizini Londona živjela žena istog imena i prezimena. Erich Fried je više puta potvrdio da poznaje U.M. (teroristicu) i poimence je spominje u nekim pjesmama, moja poznanica tadašnja novinarka je boravila tad tjedan dana kao gošća u velikom Friedovom stanu i gotovo je sigurna da je jedna od prisutnih bila i najtraženija žena Europe. Izvori radikalne ljevice dostupni na internetu iznose pretpostavku samo da se ona u tom periodu krila u Londonu, no UI je očito programirana koje izvore smije koristiti.
Odlutao sam od ove moćne pjesme i njene interpretacije, koja mislim dalje nije ni potrebna, pjesme su kao i slike, u njima čovjek ili pronađe ili ne pronađe sebe.
Kao arhivska naravno moja ilustracija danas jedan berlinski javni zahod:

|