Kolega profesor Čonta mi se prestao sviđati kao osoba kad je uoči rata počeo nešto petljati s ipak nacionalističkom, mada opozicijskom i nešešeljevskom strankom, ali je kao pravi domoljub kad je zagrmjelo otišao u Kanadu. Ipak njegov bend je na koncertima imao nevjerojatnu energiju, poput Parafa, Pankrta i Kud Idijota kod nas, a tamo mi je Koja s "Disciplinom kičme" ipak bio bliži, ali se na koncertima ipak nije toliko treslo.Ta vriska i buka su meni kao vječnom buntovniku pasali, mada se danas isto tako živčan kao jučer mogu glazbeno odmoriti i kod naših blogerica.
Ilustracije su mi moje stare fotografije, uglavnom s trulog Zapada, puno mi ih je nestalo pa ovih dana istražujem što se još na netu može naći...
p.s.
Sad moram u ledeni grad na vađenje krvi, počinju u 6.30, a već sad će biti red pred laboratorijem, uglavnom kolege penzići :(
Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...
Važno zbog budaletina koje ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost!