Nachtfresser

Nadovezujem se temom na svoj post Iza zavjesa anonimnosti,a i na jedan dio posta blogerice Ani ram Manipuliranje simulacije., koji isto dijelom dodiruje naslovnu temu. Jedna od prednosti života u velegradu je mogućnost, odnosno kako kolumnistica Taz-a u tekstu povodu mog prvog posta navodi, privilegija anonimnosti.
Ani ram poantira otprilike tko bi se se u provinciji gdje svatko svakog zna sramotio klečanjem u središtu mjesta, ja bih bio oprezniji i čekam autohtone provincijske hrvatske Tik tok izazove na tu temu.
Ja ću ovaj put nastojati kratko Brechtovski poantirati V-efektom, naime navest ću dva mom promatranju svijeta primjerenija primjera zloupotrebe velegradske slobode anonimnosti, koje su moje dvije prijateljice, obje osvjedočene feministice, na paradoksalan način branile, jedan sarajevski, jedan berlinski.
Sarajevska prijateljica koja je cijeli rat provela pod opsadom i neimaštinom u gradu veli da je bila sigurna da je "izbio mir", ne kad je on zvanično proglašen, nego kad je jedno jutro žureći na posao u podhodniku projurila pored dečka, koji je pak žurno stojeći na mjestu i prateći je pogledom masturbirao, kaže ona, kao što je visibaba vjesnik proljeća, ovog je shvatila kao mirnodopskog vjesnika.
Bivša berlinska piratica A.H. kaže da se osjeća nesigurno otkako država i grad itekako brinu za njenu sigurnost. Nakon što je prvi put nakon uobičajenih vikend demonstracija legitimirana učestalo joj u poštanski sandučić stižu leci i poruke neželjenog sadržaja, a odlazeći na posao u gradskoj željeznici primjećuje u svakom vagonu kamere video nadzora. Sad kaže ima utjehu da su napadi noževima, kojih prije nije nešto baš ni bilo, snimani, a iskorijenjena iritantna mladalačka muška masturbacija u polupraznim vagonima u noćnim satima, skupo ali eto svrhovito. Njena je izreka koju sam davno naveo, svima smeta da im Somalijac čisti cestu, nikome da mu Amerikanac nadzire e-mail komunikaciju...
Ilustracije prva moja, druga Alice Springs, i o njoj sam već pisao...