Nachtfresser

Ako sam ja s nekim i upotrebljavam taj njegov aparat, čije su onda fotke, njegove ili moje?
Jedno balkansko pitanje: ti fotkaš tortu ja je pojedem, čija je torta? (Sjedokosi)

Meni je uvijek bilo važnije napraviti nešto dobro, od priznanja da sam napravio nešto dobro. Istovremeno važnije mi je zabilježiti nego konzumirati ljepotu. Problem je što većina ljudi smatra u praksi ta dva moja iskaza problematičnim, duh vremena, a već sam x puta pisao tko kroji duh vremena, razne "x", ja bih rekao "xxx" mreže.



Moje predstavljanje odnosno "knjiga gostiju" kad sam se malo izguštirao svakodnevnog života i otišao otkriti internetski, tamo sam bio Gogi, noću sam, jer "Nacht hat Macht" (noć ima moć) u tom paralelnom svijetu tamo na chatu nalazio jednu "Traumfresserin" i prilagodio svoj bezlični prvi nick, koji me previše vezivao s realom, u Nachtfresser.



Još davno prije meni izuzetno drage, odnosno slike o njoj, Isadore, jedan filozof je konstatirao da to što mi smatramo realnošću nismo mi stvarni, nego naše slike u zrcalu, jednom sam to u DDR-u s 25 rekao jednoj Litvanki, nekoliko godina mlađoj, ona je bez razmišljanja odgovorila, jer mi rijetko u stvarnosti ozbiljno promišljamo odgovore, da u Litvi postoji poslovica, kad piješ trebao bi imati uvijek zrcalo ispred sebe i da želi biti moje zrcalo, i danas smo FB prijatelji.



Vraćamo se na mudra pitanja pokojnog kolege blogera, koji je u jednom trenutku suludih davnih blog napada na mene, a to je normalno, ništa se tijekom svih ovih godina suštinski nije promijenilo i isti ljudi uvijek kod mene vide "zadnje namjere", stao na moju stranu, istim ljudima će zadnja fotka današnjeg posta isto kao multimilijarderu Zuckerbergu smetati, zašto, zato što su sve ono što sam davne 2001. napisao da ne podnosim "Heuchler, Spiesser, Ziniker"..., s tim što on naravno zna što čini.