Nachtfresser

Stigli smo eto sinoć, još preumorni, ja ustao oko pola pet, zatekao drugaricu na balkonu, sad zato spava, ja eto napravio foto priču i šipak tkz. "Efekt blogera Eura", sad vidiš fotke, sad ne. Kad sam kliknuo u editoru na "pogledaj", svih šest na broju. Nisam još imao tekst, pa sam odlučio objaviti poslije šetnje kad fotkam i Jina. Imam što vidjeti, vide se samo dvije fotografije, ove dolje, ako su još tu. Nemam ja živce za to, vjerojatno ću se vratiti na filozofiranja bez fotografija.
Putovanje je dobro završilo, osim parkiranja daleko, daleko, bliže groblje nego dom, ali smo kratko prije stali na susjedovom privatnom parkiralištu, poslije smo posredno saznali, tko nije bio još doma, i iskrcali svu prtljagu, najprije u naš vrt u kojem je Jin odmah nestao u mraku. Konstatirao sam da smo prvi put imali i torbu težu od putnog frižidera.
Odmah smo montirali u hodnik ono što nitko osim drugarice ne bi uspio utrpati u naš stari C-4 tako da čitavo stigne u Rijeku, staru ali očuvanu vješalicu za jakete, ja sam odmah čim je nakrcana robom u mraku fotografirao, naravno ne vidi se ni pola njene visine i ta fotka je začudo ostala. Ostala je još jedna, loše u polumraku snimljena, mog kutka s loptom na kojoj sjedim. Niti se razaznaje ljubičasta boja lopte, niti fotelja u koju povremeno zalegnem odmah do, ali eto, barem sam dobio ideju za novi naslov posta.
Dok smo unosili stvari zvonjava mobitela, jesmo li se možda mi vratili ili da se on penje gore kod nas, ne treba se penjati...