Nachtfresser

“Kada bi u Hrvatskoj burek sa sirom počeli nazivati sirnicom, to bi bila uvreda za pravu sirnicu. Ovako je samo uvreda za pravi burek.”
— Jimbo
Jimbo je jedan od blogera, mislim da je i dalje aktivan na svojoj domeni, od kojeg se dalo svašta saznati. Tako je prepričao anegdotu oko poklona za američkog predsjednika Busha mlađeg, konačno je jedan predsjednik SAD stvarno dolazio u posjet Hrvatskoj, onaj prepad na Clintona u zračnoj luci nitko ne računa, trebalo je smisliti poklon. Mesiću su rekli da su hrvatski pištolji jako cijenjeni u SAD-u, njemu se ideja svidjela, odmah se nasmijao: "Ali dva, svi pravi revolveraši nose dva pištolja." Nije previše cijenio američkog predsjednika i odmah je dobio ideju za zezanje s kaubojima. Ameri ipak imaju nešto jače službe, Bush je Mesiću darovao zbirku ploča Paula Anke, jednu vlastoručno potpisanu od omiljenog Mesićevog pjevača. Kažu da je Mesić to jako često slušao u uredu, e sad se pitajmo tko je ispao veći hadžija...
U stvari ovo je trebao biti uvod o post o blogerskom podbadanju, igrama pravih revolveraša i onih što samo umišljaju da to jesu, ali sam u međuvremenu na fenomenalnoj stranici web arhive našao još neke davno otpisane fotografije, pa sam dobio Schlagwort za novi post- "sastanci". Dosta sam u životu sastančio, te sam jako kasno shvatio da su sastanci bili kod nas, a vjerojatno i dalje jesu, staljinističkog tipa. Malo je poznato da je najpoznatiju suvremenu foru sastančenja u redovnu upotrebu smislio i uveo u praksu sam Staljin, stvari do kojih ti je najviše stalo ne šalješ u pozivnici s dnevnim redom nego ih ubaciš i izglasaš pod točkom "razno" kad su svi umorni i samo iscrpljeni i jadni čekaju kraj i ne paze više ništa što će usvojiti..
Potpuno drukčije su funkcionirali i nisu predstavljali baš neko opterećenje, dapače, sastanci Piratske stranke. Ovo je foto strip dijela jednog, na prvoj fotki je čekanje dok se okupljamo. Znamo da su iz piratske internacionale tražili skupnu sliku za njihovu stranicu uoči izbora, tko će, ide pitanje, budući da sam jedini prije sastanka fotkao odmah konstatiram da je moj mali slijep za mrak. Sa šanka se čuje, ja ću, prodano, pali se cigareta i smišlja kako sve uloviti na slici i nastavak vidimo, brzo i efikasno. Tako i sve drugo, anarhistično, ne u pejorativnom smislu, bez hijerarhije, samoinicijativno, tako je, ipak moram reći, funkcionirao samo riječki ogranak partije...