Nachtfresser

Ne podnosim magle, štoviše, nikad ih nisam podnosio. Sarajevske sam zbog istrajnosti i upornosti doslovno mrzio, na kraju sam im zahvalan na zaključku da to nije grad za mene, i definitivno nije bio, osim magli je bila i ta nepodnošljiva komšijska znatiželja i virenje kroz zavjese i ključaonice, tamo su rijetki ljudi mog načina života mogli preživjeti rat, mobiliziralo se i na ulici, a i "kakva ba diskrecija".
Jutros je Jina i mene dočekala nimalo ugodnija virovitička magla. Ipak hrabro smo u cijelosti obavili ritual jutarnje šetnje, čim smo se vratili u (pre)topli stan Jin je tražio na balkon, zaboravio da ništa ugodniji zrak nije vani, izašao i brzo se vratio unutra, onda se neuobičajeno počeo maziti, vidio je da se nisam skinuo nakon jutarnje šetnje, otvorio sam vrata stana, ponudio nastavak šetnje, okrenuo se i tražio da ga se popne na kauč gdje sad uglavnom i spava. Malo smo se poigrali, vidio sam da fintira spavanje i otišao u brzu kupovinu.
Mobitel je zazvonio u mesnici dok sam plaćao šnicle, čuo sam glas probuđene drugarice, nekome nedostajem, cvilio je, pretražio čitav stan i sad leži blizu ulaznih vrata. Rekao sam da brzo stižem, požurio i ljutito nekoliko puta zamantrao "mrzim maglu". Samo malo me razvedrio nevjerojatno sladak osmijeh jedne mlade djevojke, dok sam je jureći zaobilazio, uz slatko :"Dobro jutro.". I ovdje me već svi znaju, i ovdje vire kroz zavjese.
Kad sam se vratio doma, nakon par minuta je uzrujani Jin to prihvatio, smirio se i čvrsto zaspao.