Nachtfresser

Duško Radović je bio kroničar ne samo ispred svog vremena, nego ispred svih vremena. Na svakom koraku u šetnjama s Jinom srećem njegove modificirane rečenice. "Posjekli su još jedno staro stablo i na njegovo mjesto posadili mladog zgodnog policajca."
Tako se valjda svako jutro, nisam siguran, jer mi često mijenjamo relacije svojih šetnji, naspram osnovne škole, kvarat do osam, nasadi mladi policajac, logično bi bilo, po smjernicama iz dva ministarstva, za sigurnost djece u školama.
"Ne ponavljajte svojoj djeci, koliko ste se mučili dok ste sve ovo stekli, jer na vama se vidi da ste se mučili, a po onom što ste stekli, ne vidi se zašto ste se mučili."
Na betonu ispred našeg virovitičkog haustora sjedi, smije se i ispija energetske napitke više curica, povremeno jedna ili dvije ustanu pa drugima demonstriraju neki ples, meni se ni ne miču, moram ih preskakati noseći bakse Radenske, jer sam rekao da ću više puta proći i nek se ne daju smetati. Nedavno je netko feštao i uneredio podrum, stare šifre za ulaz više ne vrijede, morali smo naći ključeve, koje inače nikad nismo koristili, da bi stigli do stana.
Čekamo drugaricu kod ulaza u super market, izlazi nasmijani gospodin srednjih godina s velikom vrećicom u ruci, najprije uočavam prsluk od kvalitetnog i skupog materijala, upravo je završio razgovor na mobitel, yes, stižem, primjećuje Jina, pita smije li i saginje se pozdraviti ga.
Na savršenom engleskom izgovara naziv Jinove pasje vrste, pa na nesavršenom hrvatskom pita :"Kako star jest?", ja odgovaram: "Četrnaesta", on se smješka i veli:" I moj je 14.", opet na engleskom govori naziv vrste, razumijem samo da je isto terijer, i da ga je doveo sa sobom, konstatiram da dobro govori hrvatski, pa rođen je tu, dugo ga nije bilo. Diže značajno vrećicu, veli sad bi mogli jedan whiskey, pravim se da ne čujem i petljam nešto oko Jina, on želi lijep ostatak dana i pozdravlja, ja odzdravljam. Za minutu čujemo glasan tras, tresnuo s biciklom. Uz zid se sam podiže dok mi žurimo pomoći, visoko drži vrećicu s bocama, daje znak da je u redu, već na mobitel govori da ga se čeka na uglu dvaju ulica uzeti boce, vozi jednom rukom i koliko vidim praktično jednom nogom, tek kad je pao i dizao se primijetio sam da je alkoholiziran, vozi ravno u savršenoj ravnoteži.
"I ovog jutra, dragi slušaoci, vi nas slušate a mi vas gledamo, "odozgo" - sa 23. sprata palate "Beograd"! Koliko mi odavde možemo da vidimo - nije loše."
Duško Radović: "Beograde dobro jutro"
Nekad poanta zna biti u sitnom detalju: