Nachtfresser

Kako godine idu sve teže stižemo do berlinskog odredišta. Skoro dva desetljeća je to bila cjelodnevna vožnja, ove godine smo uz osiguran smještaj u centru Berlina u stanu naših prijatelja, tražili i vozač/icu/a, na kraju bi se ipak odvažili u troje, da se Jin nije razbolio i morao na operaciju, a prioriteti se znaju.
Sad pišem na rasklimanom, selotejpom oblijepljenom računalu, koji je s nama bio za zadnjeg berlinskog boravka, te su u njemu pothranjene i fotografije koje sam tad upotrijebio na očito zauvijek izgubljenom FB računu i sad poneku (zlo)upotrijebim i na blogu.
Dakle posljednjih desetak godina put rasporedimo u dvije faze s noćenjem u Bavarskoj. Internet traganje za najpovoljnijim noćenjem je prepušteno meni.
Iako sam potragu ograničio na najjeftinije dogfriendly destinacije uspostavilo se da je izbor širok i da se mogu čak i ispuniti neke stare želje. Dva put smo ponovili noćenje tik uz autoput, Serways hotel, Raststätte Nürnberg Feucht- Süd, prvi put sam ulovio nevjerojatan popust oko 50 posto, s tim da nije moglo proći bez rasprave u gužvi na recepciji, srećom drugarica je isprintala cijelo ugovaranje cijene. Sobe su zvučno izuzetno dobro izolirane, zanimljivo je opušteno šetati među užurbanim vozačima i putnicima kojima je to samo kratka postaja u jurnjavi ka cilju te umornim vozačima ogromnih kamiona, kojima će to biti jedno ipak malo manje udobno noćno odredište nego nama.
Ipak najčešće smo birali najugodnije iznenađenje potrage, izuzetno lijep hotel u centru gradske jezgre bavarskog gradića Gredinga. zadnji put smo dobili mjesto iako smo noćili krajem srpnja, subotu na nedjelju, u dane Gredinger Volksfest, ljetne pučke šatorske višednevne veselice, kakvu svako mjesto na našoj obali ima, predstavivši se već kao stari gosti.


upload photo site


U okolici je nekoliko hotela, ovaj jedini smješten u centru izuzetno lijepo uređenog starog grada je ne samo najljepši nego i daleko najjeftiniji. Čak se i auto može parkirati u dvorištu s unutarnje strane, koje pripada hotelu, prvi put na samom dolasku nam ništa nije bilo jasno i sobe su bile tip top uredne i čiste. Onako umornima tad je nešto samo Jinu upalo u oči, stepenice. Na kat u sobu vode starinske široke i visoke drvene stepenice, lijepe za vidjeti no Jinu jako nespretne za penjanje. Hotel je vjerojatno pod spomeničkom zaštitom kao i cijeli stari grad pa su vlasnicima ograničene mogućnosti uređivanja unutrašnjeg prostora, što ja smatram jako pozitivnim, dapače.
Šefica hotela je simpatična Grkinja s kojom smo mailom dogovorili sve oko Jinovog boravka s nama, usput dobili i još povoljniju cijenu od one na netu. Ovaj zadnji put je drugarica zbog moguće gužve ujutro željela račun platiti unaprijed, momak koji je radio opalio je visoku cijenu, ne, on ne zna ni za kakve dogovore, šefica će ujutro biti tu pa ćemo ipak njoj direktno morati platiti, ne dijeli ona baš s njima svoje dogovore. Prije podne šefice nema pa nema, javi se doduše svako malo da će brzo doći, kad stigne ispričava nam se i priča kako je na njena leđa pala briga za sve starije članove obitelji, čudi se zašto nismo platili unaprijed ako smo željeli, žalimo se na nastup recepcionera, ona ga hvali kako je dobar, ne, naravno da vrijedi cijena koju smo dogovorili, što bi mi možda još neki popust, ma ne, hvala lijepo, samo naplatite, te se na kraju srdačno pozdravljamo, samo što se grlili nismo.
Za kraj fotka pred hotelom koji je Jinu već drugi put bio poznat, o trećem da ne govorimo...




online upload pictures