Nachtfresser

Hrvatsko pjevačko društvo "Rodoljub" iz Virovitica večeras svečanom sjednicom obilježava 145. obljetnicu djelovanja. Drugarica bi otišla, ali kako to biva, svi pozvani imaju neke preče obveze, a ne da joj se samoj. Sumnjam da bismo Jin i ja kao nerazdvojan dvojac bili dobrodošli tamo, ne pada nam na pamet ni pokušavati, mada smo obojica veterani berlinskih jazz i rock koncerata. Pjevala je i za to društvo je vežu putovanja, nastupi i lijepe uspomene, ali naravno i nešto kao trauma, nije izabrana za solisticu kad je mislila da to zaslužuje, bila je u najužem izboru, i ono karakteristično i vrlo vjerojatno za naše prostore, crv sumnje da je presudio po balkanskim mjerilima atraktivniji fizički izgled.




Vidi se iz prethodnih postova da me ovaj put Virovitica blago rečeno ne oduševljava "g", moram ipak napomenuti nešto što me jako veseli, iako može biti i slučajnost, već druga igranka sa živom glazbom na platou ispred zgrade gimnazije, ne naravno u vrijeme nastave. Nažalost vrijeme je histeričnih, izmanipuliranih, glupastih, šizoidnih gomila, prolaznika za koje je OZNA bila mala beba, a Orwel romantični naivac, tako da se ne usuđujem više zbog provincijskih baba i budaletina dokumentirati događanja, jer oni uključujući balavačke bande znaju da tu ima maloljetnih osoba, jebe se njih što zakon začudo još uvijek dopušta fotografiranje javnih priredbi, karnevala i slično. Sad ću kao Milka Babović nekad, u najbližem redu do muzike ovaj put je stajalo i njihalo se sedam pretpostavljam srednjoškolki i povremeno pljeskalo bendu, činilo mi se, još mlađem od njih. Okolo se uglavnom sjedilo ili stajalo uz štand u ravni s glazbom, i što je meni bilo posebno simpatično, jedan mladi par u starom dobrom stiskavcu, to sam odlučio riskirati i snimiti, no kako sam snimao s nivoa boka u hodu napravio sam jedan korak previše i ostali su van kadra (druga fotka, ovu koju sam prešarao bojama).




upload image