|
2006. sam na tad novootvorenoj platformi počeo objavljivati poeziju i vrlo brzo "skandaloznim" stilom pisanja izazvao reakcije i dospio na naslovnicu,
samo reakcije sam objavio u svom postu ovdje link
Nakon promjena uredništva i uvođenja chata na naslovnicu, kladioničarska mafija je uzela sve u svoje ruke, bloger.hr se neslavno ugasio i sva arhiva je, mislili smo, netragom nestala. Ipak jučer sam na jednoj od sve moćnijih Wayback mašina našao uz ostale čak i jednu pjesmu koju sam i sam pobrisao. Skoro sve su mi s distance, uključujući i one brutalnije, položile sud vremena, pa ću i ovdje povremeno pokoju objaviti, počet ću s naslovnom posta, prilično blagom za moj tadašnji stil pisanja.
utorak, prosinac 25, 2007
Rekla je da nije za mene
Da ima neuredne obrve
A i hod joj nije pravilan
Bolesna je, stalno je
Neke groznice prate
Glupa je i naivna
I to joj ide na živce
Smeta joj,
Kad smo već kao hodali
Dolazim na sastanke iz birtije
To nitko više ne radi
Al ne bi uvjetovala
Jer nema potrebe,
Nismo jedno za drugo.
Plakali smo kao žuti
Kad sam i ja to shvatio...
|