Nachtfresser

"Postojim li?" "Ne, ali..." Izuzetno poticajan intervju s jednim neuroznanstvenikom!

Negdje kvarat do šest, nakon što sam popio uobičajenu iscijeđenu limunadu i počeo grickati isto tako ritualnu tamnu čokoladu paralelno sam se bacio na čitanje izuzetno zanimljivog i dugačkog (mada u pisanoj verziji skraćenog, slušao naravno nisam) intervjua s neuroznanstvenikom Anil Sethom, koji se upravo bavi prikupljanjem dokaza za svoju teoriju o životu ili životnu teoriju, oboje bi se moglo ovdje napisati. Tema je po struci bliža bivšoj Dinajinoj, mada je se može čitati i iz lingvističkog, književnog i filozofskog aspekta njemačkog govornog područja, čime sam se ja bavio. Sam intervju neću interpretirati, osim kratkog dijaloga, možda poticajnog za čitanje, jer je dostupan i na engleskom, izvornom jeziku, znanstvenik je Britanac, a engleski, koliko sam primijetio čitajući nedavne blogerske prijepore, svi vi manje više dobro poznajete.
Na naslov me inspirirao Musilov "Der Mann ohne Eigenschaften" koji se obično u novim prijevodima spominje kao "Čovjek bez osobina", ja sam ga nekad citirao kao "Čovjeka bez svojstava", oboje je ispravno iako riječi nisu identične, ovisi kako prevodilac razumije i interprretira roman, nešto kao noviji prijepor oko Nietzscheovog "Vječno vraćanje jednakog" ili "Vječno vraćanje istog" gdje je jasnije da se ne radi o hrvatskoj ili srpskoj varijanti prijevoda. Jedna kolegica inzistira na prijevodu jedino točnom u duhu sadašnjeg jezičnog stanja stvari "Muškarac bez osobina", jer stvarno je "der Mann" muškarac, "die Frau" žena, a samo "der Mensch" čovjek, mada nisam siguran da većina hrvatskih muževa prihvaća tu barem lingvističku istinu.
Naslov posta je inspiriran inače tezom iz intervjua, da je svijest živog čovjeka samoobnavljajuća i u stalnim nedoumicama između više mogućnosti, a da stroj, odnosno umjetna inteligencija, ne posjeduju tu sposobnost, računalo ne može obnavljati svoj silicij, kao čovjek svoje stanice. Dosta mog tumačenja, evo mog kratkog prijevoda djelića intervjua, pa ću završiti s postom:
"Postojim li ja zaista?"
Seth:"Ne. Ali..."
"Ali?
S: "Ovisi o tome što Vi mislite s "postojanjem". I sa "ja".
"A što Vi mislite s "ne"?"
S:"Ja kažem "ne", interpretirajući pitanje "Postojim li ja zaista?" u smislu, da pod "ja" razumijemo esenciju, supstancu. Stol zaista postoji. On je skup atoma, koji postoje neovisno od duha i koje opisujemo kao stol. Ako tražimo supstancu "ja", tu Vašu supstancu bilo gdje u glavi ili gdje god, onda ne vjerujem da ćemo je naći. To znači da sa smrću Vašeg tijela nijedan dio Vaše samosvijesti neće dalje postojati. Živite dalje u onom što ste činili, u razgovorima, koje ste vodili, u sjećanjima drugih ljudi. Ali nema Vaše esencije, koja još postoji..."

Tu ću stati, ne želim dalje prevoditi lijenim čitateljima ili slušateljima, kao prevoditelj sam uvijek bio fleksibilan, na prvi pogled bi se mogli naći na tridesetak eura po prijevodu cijelog teksta, možda su Dinaja, Sewen ili Euro, prvi mi padaju na pamet, jeftiniji