subota, 13.09.2025.

Walhalla (valhalla)

Izbjegavam postove, koje bih oko razjašnjenja pojmova trebao prekrcati linkovima na uglavnom online enciklopedijske ili još gore wikipedijske članke.
Zato pišući pojednostavljujem stvari pokušavajući nužan broj time nastalih grešaka svesti na minimum.
Čitam jutros, na jučerašnjoj press konferenciji FBI-a šef moćne američke sigurnosne agencije, inače Hinduist, završava privatno intonirano obraćanje ubijenom heroju našeg doba kršćanskom fundamentalistu riječima :"Vidimo se u Walhalli."
Moguća pretpostavka čitatelja ovog bloga, autor posta se opet pravi pametan, iako poput mene čitatelja nema pojma što je Walhalla. Odmah ću to objasniti, jer je to na ovoj blog platformi nužno stalno ponavljati, ovom blogeru, inače germanistu, su najdraža dva autora klasične glazbe, Wagner i Liszt, usputno mada ovdje nebitno, otac Wagnerove supruge. Ništa od klasične glazbe nisam tako često slušao kao "Ples valkira" iz Wagnerovog ciklusa "Nibelunški prsten", u kojem je primjetna opčinjenost nordijskom mitologijom, oduševljenje s istom je dijelio po suvremenoj terminologiji konzervativni aktivist Hitler, kojem je Wagner eto kao i meni, očito iz drukčijih motiva, bio omiljen kompozitor. Wallhala je zadnje boravište palih ratnika, koje do posljednjeg utočišta vode zamamne valkire. Svaka sličnost s Islamom i kultom njihovih poginulih heroja je naravno slučajna, pokušajte noću napuštati Modriču automobilom, pogledajte u pravcu groblja na kojem su pokopani samo muškarci heroji i mnoge stvari bi vam možda mogle postati jasnije, barem mene je prosvjetlilo.
Zadnja namjera autora ovog posta je bila staviti u prvi plan multikulturalnost i multireligioznost Trumpove Amerike, ubojica je iz mormonske obitelji, to bi ovdje trebalo biti manje bitno, ali možda i nije, jutros mi je i ovo bilo previše za povezati.
Dan mi je loše počeo, ni Jin nije bio najbolje, svi u ovoj kući su noćas mjesečarili, pa sam se bacio na bacanje asocijacija na prvo što sam po paljenju računala pročitao, ne bih li odagnao crne misli. Nije lako nama koje ne impresionira herojski duh i mitologija današnjeg vremena, u duhu ovog posta, nažalost inkarnacija nečeg već viđenog, za što znamo s koliko očito uzaludnih žrtava je završilo.


08:33 | Komentari (20) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.