Nachtfresser

Jedan od tri moja najdraža filmska redatelja Wim Wenders slavi osamdeseti rođendan. Puno je zanimljivosti oko njega, neke od njih se rijetko ili nikako ne navode, kao npr. odlazak u Pariz gdje se želio probiti kao slikar. Razmišljajući o meni osobno posebno dragim filmovima mislio sam da otkrivan nevjerojatan neprimjećen niz, "Alice u gradovima" je snimio s 29 godina, sljedeći "Pariz-Texas" s 39 godina, onda me ipak zeznuo s "Nebo nad Berlinom" te zadnjim iz osobnog niza favorita te zasad njegovim zadnjim filmom "Perfect Days", i na početku, a i sad pred kraj karijere Wenders me iznenađuje i briljira. Pratio sam tužbe glumice naše mladosti Nasstasje Kinski protiv onih koji su je kao maloljetnicu razgolitili pred kamerama, u jednom intervjuu joj je postavljeno direktno pitanje:"A Wim Wenders?", odgovorila je da je to ipak nešto drugo. Zadnjih godina je Wenders opčinjen Japanom, zemljom koju ja očito neću nikad posjetiti, ali i mene oduševljava nakon filma o perfektnim danima, putopisnog bloga s uličnim fotografijama kultne blog pisalice ovdje Ani ram, fejs foto izvještaja moje frendice Marijane B. koja je nakon dobitka u Potjeri odmah uplatila novo putovanje u Japan u kojem je već više puta bila, te izvještaja Teute i Morskog ovdje na blogu. Moji prijatelji filmoznalci imaju potpuno druge Wendersove filmove kao favorite, jedino se "Pariz-Texas" skoro kod svih nalazi na listi 5, to samo dokazuje Wendersovu veličinu.

Perfect Days