Nachtfresser

Sijevalo je, grmjelo i nemilosrdno pljuštalo negdje pred jutro. Drugarica je bila opet brža, te zatvorila sve škure i prozore prije nego što se Jin stigao ozbiljno uplašiti. Dok se boje i psi i ljudi, ima nade za njih, u mraku je ipak lakše bez svjetlosnog uznemiravanja, a i prozori i vrata u ovoj kući, kucam o drvo, pružaju dobru zvučnu izolaciju, ja sam se okrenuo u krevetu, od sanjao još jedan kratki san u kojem su mi se pojavile dvije drage polu zaboravljene prijateljice i ustao malo kasnije nego obično, oko pet i deset, još je padalo, a u kupaonici sam čuo da grmi, tamo je prozorčić uvijek otvoren, bilo je to doduše već nešto slabije, od tutnjalo je dalje. Zaboravih napomenuti, naravno kao uvijek za nevremena, pri ustajanju sam najprije pogledao plafon iznad svoje radne površine s računalom, nema novih napuklina. Idemo dalje.
Svi će razumjeti zašto sam promijenio jutarnju rutinu obilazaka portala, taz, zeit, index (ovo treće samo zato što sam primijetio da jedini objave skoro sve bitne dnevne domaće vijesti, komentatore već selektiram, većinu ignoriram. Problem je i što novosti do 7 ujutro uglavnom prespavaju, za razliku od uvijek dežurnih Nijemaca. Išao sam neuobičajeno rano na FB vidjeti kako su noć proveli njemački poznanici, koji ljetuju po istarskim kampovima, bez obzira na cjenovne egzibicije, jučerašnji posjet je koštao njihove prijatelje van kampa samo za ulaz (bez parkiranja) 6 eura po osobi, djecu 3 eura po djetetu. Znam da su to stari iskusni kamperi, da su dobro upoznali naše olujne bure i juga, no uvijek se događaju sitni propusti, koje naši refuli ne praštajuu. Sve je ipak i ovaj put bilo u redu, žena je čak snimila i objavila vrlo uspješnu fotografiju igre munja u neposrednoj blizini, najuzbudljivije im je bilo pomaganje, njih, i ne samo njih, u mrkom mraku, mladom paru koji se našao u nevolji. Fascinira ta opća ljudska spremnost za pomoć drugima kod elementarnih nepogoda, koju svaki nacionalist hvali kao poznatu vrlinu svog naroda, nema veze, samo neka se pomaže.
Pomislio sam, to je to i ipak odlučio pogledati te tri notifikacije koje su svijetlile. Jedna je bila naravno srčeko za najdražeg skupljača lajkova Jina i to iz daleke Litve, druga i treća novosti kod ikone ljevice K.P. i ikone desnice bivše ratnice i blogerice T.B., oboje na istu temu, akcija četvorke mladih za mimohoda u Zagrebu, nisam otvarao jer sam znao da iznose dijametralno različita stajališta shodno životnim ulogama koje su odabrale i koje će, siguran sam, dosljedno odigrati do kraja. Prije sam ih i čitao i komentirao, sad samo ponekad pročitam nešto od K.P. ili pjesme T.B., koje nažalost sve rjeđe objavljuje, ne komentiram ništa, ne zbog njih osobno, nego zbog njihovih sljedbi pratitelja i obožavatelja, kojih zbilja ima svakakvih, čak i na lijevoj strani. Družio sam se po jednom s obje, naravno u različito vrijeme, i svaka je ostavila izrazito pozitivan ljudski dojam na mene, jutros razmišljam, da su mi kojim slučajem susjede, vjerujem da bi i jedna i druga priskočile u pomoć, barem u sličnim situacijama, nije se slučajno T.B. blogerski između ostalih družila ne samo sa mnom nego i s pokojnim Bablom, koji je bio kud i kamo ljeviji od mene. Ne bi ni mrava zgazile, možda samo jedna drugu, ponavljam, shodno životnim ulogama, koje su same odabrale i manje više uspješno igraju.