Nachtfresser

Prije pola sata smo Jin i ja šetali među neboderima na uzvisini iznad nas, čuvenih eševa. U momentu sam se sledio, dva put zaredom je netko, čulo je cijelo naselje, na vojničkoj trubi odsvirao povečerje. Očekivao sam pucnjeve koji ovaj put nisu slijedili. Inače u prilično redovitim intervalima ljudi se bacaju s tih nebodera.
Prije par dana negdje na blogu razmijenio sam par riječi o nihilizmu, spomenuvši anegdotu s obrane svog diplomskog rada o tragu Nietzscheovog utjecaja u onda tek objavljenim ratnim dnevnicima Thomasa Manna. Jedan diplomirani teolog i tadašnji apsolvent germanistike mi je postavio za jednu obranu nezgodno pitanje, malo van konteksta, zašto se uopće bavim utjecajem jednog osvjedočenog nihilista na velikog književnika.
Nisam se dao smesti, improvizirao sam i dao primjere za Nietzscheov "pozitivni" nihilizam, za razliku od uvjetno rečeno "negativnog" nihilizma Meše Selimovića u romanu "Derviš i smrt". Mentorica je na kraju posebno pohvalila moje snalaženje u toj mini polemici i zaključila da je obrana bila još kvalitetnija od samog rada.
Ipak što sam stariji pozicija Selimovićevog Ahmeda Nurudina sve mi je bliža i nisam više samouvjeren kao u mladim danima, jer "smrt je zaista besmisao kao uostalom i život".
Inače uoči "povečerja" sam razmišljao o par rečenica Veselka Tenžere, na koje sam surfajući prije ručka naletio, prisjetio se njegove prerane smrti, otišao je na "rutinsku operaciju srca" u 43. godini života i nije se vratio, zanimalo me koliko je prošlo od događaja koji sam upamtio, vidi vraga, ravno 40 godina, vjerojatno mi je promaklo obilježavanje obljetnice u državi u kojoj se zbilja obilježava sve i svašta.