Nachtfresser

Nisam gledao sad već po svijetu proslavljen film mladog Bezinovića, niti me zaintrigirao za požuriti to napraviti, ipak zanimanje mi je pobudio jedan detalj, koji nitko od onih koje sam slušao o tom filmu, ne preskače. Baš svi navode da su se naturščici odlično uklopili u film.
Naturščici, znači oni koji u igranom filmu glume sami sebe, pamtim ih kao odlično uklopljene u filmove koje bi se već moglo nazvati klasicima, kao ulične svirače legende velikih gradova, autentične kafanske romske glazbenike neću ni spominjati, brojne statiste te velike mislioce poput McLuhana kod W.A., dosta nabrajanja, ovo je kratka forma blogposta.
Bezinović je upotrijebio suvremenike "slučajne prolaznike" po riječkom Korzu, čija su mu razmišljanja, dala dašak svježine u povijesnom filmu. Prva asocijacija mi je bila Brechtov V-efekt, koji je moj profesor književnosti na faksu lucidno preveo kao efekt potuđenja, postaviti riječi, stvari ili osobe u "tuđi" strani kontekst (očajan usklik:"Izbio je mir!") i tako potaknuti gledatelja na razmišljanje. Čak i da je to ovdje slučaj, efekt je bio tako uspješan da je zasjenio vjerojatno važnije detalje filma svojom efektnošću, isto kao golać, koji je umotan samo u, kako neki kritičari tvrde, krivu povijesnu zastavu, prošetao za potrebe filma, na radost prolaznica i ponekog prolaznika, riječkim Korzom.
Ovo je samo moje usputno razmišljanje, ostalo mi je u pamćenju kako je sad već slavni redatelj, još kao riječki gimnazijalac profesoricama "objašnjavao" fenomenologiju kiča. Onako usput, oca mu jako cijenim,
čak smatram da je kad je smijenjen i prestao voditi projekt državne mature s tim projektom sve otišlo u lijepi Honduras i imamo dalekosežne posljedice i početak konačnog sunovrata hrvatskog školstva.