Nachtfresser

Ne pišem jer sam odlučio sekirati se samo oko bitnih stvari, a mediji me bombardiraju, a i slušam od dojučerašnjih kolega, o donedavno nezamislivim glupostima. Ne pišem jer mi fali i korektiv u obliku blogera Blumija, te se etou njegovom duhu pokušavam sjetiti nečeg pozitivnog u ovih par dana otkako ne pišem, dobro, dvije tri privatne stvari sam našao. Ne, ne, ne, nije sve negativa, Rijeka je deklasirala Hajduk u nogometu, no to ionako nije bilo previše neočekivano, ali se dogodilo nešto drugo što nije samo mene oduševilo, osobno nisam čuo ni jednu petardu, sa strahom sam išao otvoriti portal Novog lista jer je utakmica morala biti pri kraju, i onda šok, rezultat 3-0 za Rijeku, ali utakmica u tom trenu još nije bila završena pa sam čekao s veseljem. U tom trenu, kao telepatski, drugarica pita, znaš li što, izgleda da je Hajduk pobijedio, nije ni završila, na obnovljenoj stranici piše KRAJ!!!, iz susjedne višekatnice se čuje malo sporadičnih usklika oduševljenja, bez topovskih udara, rafalne paljbe i standardnih petardi. Ne pamtim to još od vremena kad je klub isto bio moćan, a tad novoizabrano vodstvo Armade pozvalo na odricanje od eksploziva, dani ponosa- dani slave. Vjerojatno se opet radilo o nekom internom proglasu, ne pratim to više, ako se ispostavi da to nije bila čudna slučajnost, konačno ćemo svi opet bez zadrške moći navijati za svoj klub.
Ja sam pak u nedjelju odigrao standardnu jednu partiju šaha u sezoni za svoj klub, standardno sam u momčad uskočio kao iznenađenje protiv najjačeg protivnika, ekipe Vladimira Gortana iz Poreča, no čudo se ovaj put nije dogodilo, previdio sam takozvani kvalitet u izjednačenoj završnici s tipom koji ima preko 200 rejting veći od mene, a i ekipa je nakon dvije pobjede doživjela debakl 5,5: 0,5.
Inače do jučer sam mislio da ni u Hrvatskoj to nije moguće, vodstvo najvećeg obrazovnog sindikata ometa najavljeni štrajk ostalih obrazovnih sindikata, neočekivano, mada su nedavno od vlade dobili zbilja vrijedne nekretnine, učiteljski dom u Zagrebu i lijep sad već hotel, ne samo sindikalno odmaralište u Crikvenici, toliko o onom što je poznato i nedavno izglasano u saboru, to su naravno bila dobra dodijeljena nekad jedinstvenom obrazovnom sindikatu.
Lijepo, što se još događalo lijepo, pa eto, dvije blogerice su se interesirale zašto ne pišem ;). Da, možda ovo, dobro sam se nasmijao diskusiji na jednom njemačkom modnom portalu, o sve prisutnijem trendu kupovine prilično kvalitetne, ali fejk odjeće poznatih proizvođača, jedan argument kontra:" Kad tad dohvati karma onog koji takvu odjeću nosi.":D Kao što je poznato ja sam u garderobi pun berlinskog second handa (doduše originala), čemu li se ja sve ne izlažem, neću ni govoriti o ovoj najstarijoj kući u kvartu, u kojoj živim...