Nachtfresser

Nije vrijeme za iskušavanje ozbiljnih poslova, oni koji nisu već otišli u snijegom pokrivene krajeve, pripremaju se za blagdane i praznik. Vjerojatno je dosta njih poput mene jučer brzo prestalo pratiti sučeljavanje predsjedničkih kandidata, ja sam zbilja imao dobru volju, ali jednostavno ne ide.
Mlada simpatična susjeda, ima i takvih, se s prijateljicom odvezla u cjelodnevni izlet u Trst, djeca baka servis. Druga kolegica s bivšeg posla je žurila, njih šest mladih gospođa s dva auta idu na cjelodnevni izlet u Graz. Djeca baka servisi. Zanimljivo da dečki imaju drukčije izbore ili izgovore kako će provesti dan, od nekadašnjih nas, tako cure barem govore, na jednoj strani posao, treninzi ili teretane, na drugoj bazen s društvom ili teretana. Mi nekad išli na piće ili "u štetu", no valjda i ovi ipak malo zaruže. Na novom fejs profilu vidim još dva odredišta za naslikavanje uglavnom ženskih društava ili su se samo one fotkale, jedan masovniji provod u Ljubljani, a u Zagrebu na adventu samo bivša blogerica koja živi u Beču i to u dosadnom društvu svoje obitelji.
Toliko o prethodna dva dana, danas baš svi spremaju bakalar, nije to uvijek bilo tako. Na riječkom Korzu se dijele velike količine bakalara na sve načine spremljenog, ali u 10.30, Jin ima injekciju u 11. Uz obližnje boćalište je novootvorena birtija, oni su isto najavili bakalar za danas, drugarica je isto ove godine kupila svježi...Za badnjak ću vam svima poželjeti ukusan ručak, za Božić smo mi pozvani kod Dolores, a za vas se uglavnom ne bojim, inače praznovjerno ne žurim s čestitkama.
Jučer smo bili na mimohodu kod obližnje velike osnovne škole, skupilo se dvadesetak ljudi točno u 18 dvadesetak ljudi, zatim je puklo eksplozivno sredstvo jako blizu, te smo Jin i ja pobjegli tražeći sklonište od divljačkog neprijatelja koji već na svakom koraku i u svako vrijeme napada i smanjili broj mimohodnika, nastava je navodno u petak još završila, preko Korza je istovremeno bio organiziran gradski mimohod, pa nije bilo za očekivati veći odaziv. Svijeće smo zapalili, onu s hrvatskom trobojnicom ravnatelj i mi običnu ali veću, nakon slikanja i razlaza smo ih pokupili, jer su po gradu primjećeni pojedinci punih vreća pokupljenih svijeća, ništa nas više ne smije iznenaditi.