Nachtfresser

Ljubimci radničke klase

Prije dva dana, još prije zadnje tragedije, Tamara Šoić poznata kao osnivačica najutjecajnije nastavničke grupe "45 minuta", pisala je lucidno, kratko i odrješito, o silovanju informacijama u našim medijima. Ni ja nisam nikad želio znati niti me zanimalo tko je ta Maja Šuput iz njenog primjera, da nije kvizova na teve uspješno bih izbjegao i upamtiti njeno ime, kolegica mi je dok sam još radio objasnila da se radi o seljančuri udanoj za nekog i to mi je bilo dovoljno. Danas sam prolazeći kroz kuhinju u kojoj je bio uključen teve velikih dimenzija, uspio vidjeti kako izgleda, meni je bila simpatično odjevena, išao je užas od emisije koju nitko nije gledao, ali eto, već smo navikli da je uglavnom uključeno. Očekivao sam po opisu drukčiji outfit, ali ipak nisam mjerodavan, ja inače skoro uvijek simpatiziram neobične odjevne kombinacije. Ne zanima me ni koliko Arena i drugih dvorana su napunile ni što pjevaju te Prijovićke ili Cece ili ako hoćete Brene s čijim repertoarom sam svojevremeno upoznat. Isto tako sam pratio uživo prijenos ulaza posjetitelja na koncert Rammsteina u prekrasnom Waldbühne prostoru, praćen glasnim prosvjednicima, među onima koji su ulazili bila je jedna prijateljica, među bijesnim uglavnom prosvjednicama druga. Nisam njih dvije vidio, ali me iznenadilo koliko je među posjetiteljkama bilo simpatičnih djevojaka na koncertu tih muških šovinističkih svinja.
Zato me zanimalo i malo me manje iznenadilo da je ipak i većina žena kao i velika većina uvjetno rečeno radničke klase glasovala za prihodno najudaljenije od njih (vidi link na vrhu).
U stvari sam htio pisati o nečem drugom. Sva moja njemačka ekipa je za razliku od većine Hrvata i Amera informirana, pored ostalih portala, primijetio sam na bluesky (bsky.app) mreži, gdje su se nakon twittera uglavnom preselili, najčešće citiraju Zeit ili Taz, ovisno koliko su lijevi. Tako sam odmah saznao sve o njihovom magdeburškom teroristu, od motiva do povoda suludom činu. Saznali smo i da među opasnom krajnjom desnicom u Njemačkoj vlada Mishima kult, ispiti muške hrabrosti i okrutnosti od dječačkih dana, kult tjelesne snage, a poznato je da je iako oženjen Mishima bio dobro poznat u homoseksualnim krugovima, nešto kao bivši vođa austrijskih neonacista, šefica AfD-a za razliku od njih je čista lezbijka, a svi su deklarativno za brak kao stup društva. Riječi bez djela za Mishimu nisu ništa, Mishima je nakon neuspjelog državnog udara u korist cara izvršio ritualno samoubojstvo. Saudijac je pak bio ogorčen različitim odnosom prema sirijskim i saudijskim izbjeglicama, potonjima je u domovini prijetila smrt, a njemačkoj diplomaciji je najvažnije održati dobre odnose s moćnom saudijskom, pa su tako i ovog, poslije suludom deklarirano desnog ubojicu ispitivali dan prije čina u policiji u sporu na prijavu saudijskih vlasti.
Bila je i polemika oko želje majke ubijenog devetogodišnjaka da se njegova fotografija s punim imenom i prezimenom i par riječi o njemu dijeli društvenim mrežama, neki iz mog društva su to napravili, neki ne. Kod nas koliko sam primijetio svi površno prate Index, ne zbog kvaliteta, nego brzine mijenjanja vijesti i živih prenosa prosvjeda i sličnog. Lijeve i desne, liberalne i konzervativne medije mi nemamo, dobro sam se nasmijao kad mi je bivša kolegica jednom kontrirala, a narod.hr :D.