Nachtfresser

O Informiranosti ljudi i pasa

Čitam jutros iskaze ljudi oslobođenih iz sirijskih zatvora. Najjači dojam su na mene ostavila, usprkos svim strahotama otkrivenim unutra, svjedočenja onih iz potpuno od okoline izoliranih samica, te pogubljenost u vremenu i prostoru. Jedan je tako pitao:"Je li nas oslobodila Saddamova armija?", tko ne zna, radi se o davno svrgnutom i pogubljenom iračkom diktatoru. Dobar dio njih ne može ni približno odrediti, koliko su vremena proveli zatvoreni. Netko će reći, radi se o barbarskim Azijatima, u civiliziranom svijetu to nije moguće. Ne dame i gospodo, o takvom pokušaju slamanja ljudi svjedočila je u spisima iz zatvoru Stammheim kod Stuttgarta Ulrike Meinhof, njemačka gerilka ili teroristkinja, kako hoćete, iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koja je u zatvoru ubijena ili se sama ubila, ovisi čijim informativnim izvorima vjerujete, ljudi nemaju pouzdane detektore istine i laži poput pasa iz gornjeg linka. Znam da mi je strašno bilo čitati svjedočenje u prvom listu o boravku u zvučno izoliranoj samici sa upaljenim svjetlom određene jačine koje se ne gasi ni danu ni noću i tehnikama koje je koristila zatvorenica ne bi li ostala normalna.
Neki će reći o ovom zadnjem slučaju, vjerojatno se radi o najzatucanijim opasnim islamistima ionako potpuno ispranog mozga. Svejedno se kao u kultnom filmu "Paklena naranča" postavlja pitanje dopuštene cijene preodgoja. Ne znam zašto me i asocijacije vode i nježnoj komediji "Zbogom Lenjine" u kojoj se starici osigurava da umre okružena vlastitim iluzijama, spokojna...