Nachtfresser

Bravo za Blumija i hvala, eto kako blog može biti koristan. Naime lijepo mi je objasnio u komentaru princip kako je on riješio ponovno uključenje u zdravstveni sustav. Budući da mi je u kući ludnica, drugarica nije najbolje, ja imam problema s treptanjem pri kapanju kapi i masti u oko, što dodatno povećava nervozu, to čini i psa ljutim i svojeglavijim nego obično. Tako je prošlu noć odlučio spavati na balkonu, iako je u spavaćoj sobi sasvim ugodna temperatura i na dva kraja dva njegova udobna ležaja. Oko tri me probudio pustivši kratki lavež ispred zatvorenih vrata sobe, grebanje očito nisam čuo, oko 4 sam ga čuo kako hoda po sobi, nije se mogao odlučiti gdje spavati, a u četiri i pol sam definitivno ustao, jer nisam znao procijeniti koliko je sati i je li vrijeme za ustajanje. Čim se malo razdanilo i ja pribrao, shvatio sam da će nakon šetnje s Jinom biti idealno vrijeme za otići pokušati produžiti zdravstveno, iz iskustva sa sličnim odlascima znam da to ne prolazi skoro nikad od prve, uvijek nešto fali.
I izgledalo je da će ići kako je očekivano, izdeklamirao sam svoju priču, teta je ljubazno klimala glavom da bi naravno rekla, kod mene ne pokazuje da ste odjavljeni. Pitao sam, zašto, je li do škole, gdje trebam reklamirati, prekinula me službenica koja je upravo prolazila mojoj iza leđa :"Pođite samnom"i objasnila ovoj da ionako ide do mirovinskog. Kad smo izašli na hodnik nasmijala se i pitala, u čemu je problem profesore. Ispričao sam sve kako mi je prijatelj objasnio da je najvažnije moći dokazati da je postupak u tijeku, super vam je objasnio, razočarala se malo kad sam rekao da Blumi nije profesor. Rekla je , idemo isprintati dokaz, nisam shvatio, vratili smo se s isprintanom valjda radnom knjižicom i sve je bilo gotovo, čak mi je ispunila JMBG i još nešto što mi je bilo presitno
.
Umro je Bora Đorđevič, umro je kao i još neki u stvari poodavno, ja sam ga upoznao u sarajevskom društvu književnika još dok je donekle bio normalan. Sjedio sam i pio s isto tako sad pokojnim manje poznatim pjesnikom Dragom Kuđićem, on je večer prije promovirao svoju kultnu knjigu "Sex ponto" u prepunom klubu mladih, to mnogo poznatijim pjesnicima nije uspjelo. Poslije smo zalomili sa Sidranom i društvom da bi na kraju Kuđić prespavao u mojoj studentskoj sobi te smo se, kad smo se malo razbistrili uputili u klub književnika da se ponovo zamutimo. Taj dan je Čorba imala koncert u Sarajevu i nastalo je komešanje i ustajanje kad je Bora nenajavljeno ušao, Bora se energično zaputio našem stolu pozdraviti velikog pjesnika, koji je sjedio kao da ga se ništa ne tiče. Onda su njih dvojica ignorirajući sve, započeli internu igru, Drago je rekao Miljacka je rijeka plovna, Bora ga poklopio s, po njoj plove razna govna, te nadodao novi stih na koji je Drago reagirao novim rimovanim stihom i tako dok Bora nije upotrijebio ne potpuno pravilnu rimu, Drago je odmahnuo rukom, Bora je zvao piće i pitao Dragu ima li još želja, on je zatražio da jednu od ploča novog albuma, imao je par kod sebe, s posvetom daruje Draginoj kćerci, Bora je to bez pogovora napravio.
Neprovjereno sam saznao da je veliki pjesnik za rata umro u velikoj bijedi, ostavljen od svih.