Kao najbolja ikad...
Sezona godišnjih je izgleda u punom zamahu, na Zapadu se uveliko kisele krastavci u iščekivanju iranskog udara na Izrael, Ukrajina nikad nije bila najzanimljivija, počele su za nas koji ne bacamo novac uz najljepše more na svijetu "naj ankete", posebno tko ili što je u nečemu najbolji ikad. Inzistira se na skali vrijednosti, ne na onome gdje se mogu ustvrditi egzaktni podaci, pa uglavnom rezultate preskačem. Link gore ima bombastičan naslov "100 najboljih pjesama ikad", odnosi se uglavnom na rock glazbu i barem prema meni ima iznenađujućeg pobjednika predstavljenog na linku gore. Ovu anketu nisam ignorirao iz tri razloga, redoslijed je odabrao stručni žiri, od desetak ljudi, pola su glazbenici za koje sam sve osim jednog čuo, pola glazbeni kritičari za koje isto osim jednog nisam čuo, znači žiri na neki način ipak vjerodostojan i za svih 100 odabranih pjesama su napisali zašto. Drugo me zanimalo koliko će od mojih pet koje sam odredio biti među sto, jesu čak četiri, nema moje pobjednice Grace Slick, ali začudo nema ni njene prijateljice iz mladih dana i zajedničkih ludovanja mnogo poznatije Janis Joplin. Ima tu meni još neshvatljivih stvari, znači od dua Simon&Garfunkel je mnogo bolje rangirana "America", koja menib ne spada u njihovih top 5, nego mnogo draži "Zvuk tišine". Treće, zanimalo me iz osobnih razloga obrazloženje zašto su baš ova pjesma i ovaj bend pobijedili.
Naime već sam na blogu pisao o događaju, odnosno baš anketi, na počecima moje profesionalne karijere, koja me potakla na preispitivanja samog sebe, kao rijetko što drugo, s današnje distance i osvrta na protekli život nisam baš siguran da sam izvukao baš najkorisnije zaključke.
Podsjetit ću novije pratitelje ovog bloga, profesorica iz tadašnjeg TIPSS-a, jednog čudnog predmeta na kojem na satovima mogao puno improvizirati, je provela anketu na bazi 200 učenika o životnim stilovima učenika i pokušala ih povezati s omiljenim predmetima i indirektno profesorima. Uglavnom mene su preferirale sve tkz. darkerice, što i nije bila najtočnija odrednica za taj pravac, koji je kod nas dospio u prvi plan zbog senzacionalističkih netočnih priča o puno samoubojstava mladih, ja eto o toj subkulturi, kod koje sam bio kao popularan, tad nisam imao pojma. Tad sam prvi put čuo i o grupuiJoy Division i njihovom karizmatičnom pjevaču.
Najprije sam poslušao pjesmu, koju sam prije možda par puta čuo na radiju, snažna je, mora se priznati, ostavlja dojam, možda i namjerno ipak malo preduga. U obrazloženju koje je u detaljima jako zanimljivo , smeta me jedna stvar, koja se ne može previdjeti, žiri je dodatno vrednovao odličnu pjesmu, vezujući je uz privatnu tragičnu sudbinu pjevača, bolovao je od depresije praćene povremenim epileptičnim napadima i završio život samoubojstvom. Inače Joy Division sam upamtio i kao omiljen bend jedne od naših izvrsnih bivših blogerica, koja mi je prije par godina na fejs chatu napisala, da ponekad, kad joj je jako dosadno, otvori moj blog da se kvalitetnije dosađuje, ako ovo pročita pozdravljam je, imala je jedan, po meni najpost ikad, to mišljenje još nisam promijenio ;).
|