Razmišljao sam ovih dana, zašto mi je “Brandung” bio toliko zanimljiv roman, te sam ga toliko iščitavao, da bih tek zadnji tjedan otkrio neke bitne pojedinosti, koje nisam znao. Glavni junak opsežnog romana i njegova supruga su isti bračni par iz prethodnog književnog djela, gdje su na ljetovanju s dosta mlađim parom, i kod nas je čak i dobro prevedeno “Odbjegli konj”, preporučujem za upoznavanje stila pisanja Martina Walsera, koji je lani ili preklani preminuo u 96. godini. Drugarica ima ručnim krasopisom napisano pismo od velikog književnika, šalio sam se da sad konačno postoji mogućnost za obogatiti se, ona je odgovorila, da, kad bih znala gdje sam pismo dobro spremila.

Uglavnom, iako mi je glavni junak zbog nekih osobina bio antipatičan, nikad ne gleda ni ljude ni učenike u oči, kad hoda gleda ispred sebe na pod, konzervativan, nesklon porocima, imali smo doduše i zajedničkih točaka, s kojima sam se mogao poistovjetiti, ljubav prema književnosti, umjetnosti i ženama. Pošto je velika vjerojatnoća da roman “Brandung” ne bude preveden kod nas ili bude traljavo preveden kao “Rad na duši”, izvrsno djelo o profesionalnom vozaču, koji pati od zatvora (probava je u pitanju). Navest ću dva detalja, koje jedan kritičar smatra jednostavnim “otključavanjem” ideje romana “Brandung”. Naime po dolasku u USA, glavni junak zadivljeno promatra Brandung, oklizne se i pada dobro se ugruvavši, zamalo izbjegavši smrt. U kulminaciji romana on i mlada studentica plešu ludi valcer na univerzitetskoj svečanosti, jako nezgodno padaju, ona doživljava lom na nozi. Pri kraju romana, kad se on već vratio u domovinu, ona pogine, auto se naravno surva, dok Brandung bijesni, za kobnu grešku u vožnji je odlučujući je bio taj nesretni lom u prošlosti. Ja sam zahvaljujući drugom detalju ipak bio na tragu tragičnog raspleta, naime glavnom junaku je pozlilo i srušio se za katedrom te završio u hitnoj, kad je primijetio da na predavanje, koje je dugo pripremao, misleći na studenticu, ona jednostavno nije došla. Predavanje je bilo o Heineu i Azri.

Zanimljiv mi je jako bio lik profesora koji ga je pozvao u USA i njegove žene, Nijemac ali potpuna suprotnost njemu, poročan, eksperimenti s alkoholom i psihodelicima, njegova žena se čak na početku svojom neposrednošću i srdačnošću svidjela i glavnom junaku, dok joj na jednom partiju nije požurio, primijetivši je , nešto joj reći, i u trenu nije grubo osjetio da je nepoželjan, u društvu je bila crnoputog nepoznatog mladića. Ja sam tek nedavno saznao da noviji kritičari promatraju “Brandung” kao roman s ključem. Taj poročan profesor bi bio Uwe Johnson, barem nama germanistima jako poznat po dva svoja romana, Uwe je inače porijeklom iz DDR-a, s tim da mu je najprije mati pobjegla na Zapad, dosta kasnije i on. Tu dolazimo do novog zanimljivog preklapanja sudbina, 1989. prije propasti DDR, ja sam, ovaj put s drugaricom, uživao u stipendiji u Leipzigu. Odmah sam se skompao s glavnim “političkim” tipom tamo, ujutro su bile izložene dnevne novine iz država iz kojih dolaze stipendisti, ja sam odmah prosvjedovao, jer je tadašnju Jugoslaviju predstavljala srpska Politika. Zvao me u stranu i slušao pažljivo, objasnio sam mu, kako je to Miloševićevo glasilo, a on ako nijenacionalsocijalist onda je nacionalkomunist. Pitao me postoji li još koje jugoslavensko glasilo, ja sam spomenuo Borbu i svi koji su svjedočili “incidentu”su bili poput mene iznenađeni kad je za dva dana nestala Politika i pojavila se Borba. Ni par Srba se nije bunilo, jedino je jedna Mojca bila još nezadovoljna, jer su samo “Delo” njene novine.

Vratimo se Johnsonu. Vrlo brzo mi je moj novi kompa, pred kojim sam otvoreno kritizirao STASI, zloglasnu tajnu policiju, otkrio da je i on povezan s njima, ali da se ne brinem, nama se sve tolerira i ništa ne smije dogoditi, našalio se, da se čak pazi da nas se ne prevari kod mijenjanja zapadnih maraka na crno. Ja sam mu, već vidjevši da je jako načitan, rekao da je tajnu policiju i taj mentalitet najbolje razotkrio Uwe Johnson u romanu “Mutmassungen über jakob”. Joj kako si ti naivan, rekao je razočarano, pa on je bio teški jadni alkoholičar, ne Trinker poput nas dvojice, pa, od toga je skončao, nije ni pedesetu doživio, pa imao je divnu ženu, optužio ju je da ga je ostavila s našim agentom, nakon djece i svega što je prošla s njim. U “Brandungu”glavni junak na neki način likuje, kad mu je prijatelj izvršio suicid u 49. godini. Inače vezano s tim glavni junak razmišlja kako svi povezani s njim umiru jedan za drugim, pretpostavljeni na poslu u Njemačkoj,kojeg nije podnosio, još par bliskih osoba, kojih se više ne mogu sjetiti, mlada junakinja je još bila živa i jasno je bilo, zbog njegove komocije i kukavičluka, od njihove veze neće biti ništa.