Nachtfresser

"Pronađi sebe, pa onda potraži mene.", tako je otprilike glasila završna Zarathustrina poruka učenicima, kad ih "poslao" u svijet, koji je, takav, kakav jest. Nikad mi se ne da tražiti autentične citate, koje sam, često na svoj način posvojio, kao što mi je odbojan bilo kakav administrativan, "potvrđujući" rad, te zato nikad nisam ni pokušao napredovati u akademskoj karijeri. Motivacija za završetak fakulteta bila mi je smiješna, odgovor Davida Boviea na pitanje, zna li da su ulaznice za njegove koncerte skuplje od svih ostalih:" Znam i odobrio sam to, jer želim steći što prije toliko novca da svima mogu reći, tko vas...". Bio sam u zabludi da diploma nešto znači, pogotovo jamči neku neovisnost, ali mi je ipak u nečemu pomogla, nikad nisam dopustio nekompententnim nadređenim osobama miješanje u polje, koje pokriva moja struka.
"Imao sam loše nastavnike, bila je to dobra škola.", je jedna od mudrosti kontroverznog, kod nas jedino nažalost poznatog kao srbofila, Petera Handkea, koja mi se isto svidjela, mada sam poslije u praksi kroz sindikalno djelovanje shvatio, da su izuzetno rijetki loši nastavnici, čak i "neznalice" su često mnogo korisnije od dominantnih "sveznalica". U gimnazijskim krugovima, u kojima sam se svojevremeno kretao, bila je raširena priča o čudnoj profesorici hrvatskog jezika, koja je protivno pravilima struke, čitav mjesec dana obrađivala "Anu Karenjinu". Na stranu to što je meni draži Tolstojev "Rat i mir" i što takvo što meni nikad nije padalo na pamet, odmah mi je tu bilo nešto simpatično, a kad sam poslije iz prve ruke od njenog učenika, koji je po svim mjerilima pronašao sebe u životu, saznao da je to radila zbilja dobro, nisam imao više sumnji u ispravnost njenog postupanja.
Inače zarana me u pedagogiji i metodici očarala Neillova "Slobodna djeca Summerhilla", nažalost kasnije se pokazalo, da je to jako dobro funkcioniralo, dok je on u praksi realizirao svoju ideju i u vrijeme u koje je živio, da novo doba traži prilagodbe, za koje mu izgleda kći nasljednica nije bila najspremnija. Ja nikad nisam u potpunosti shvatio postupak nagrađivanja učenika, koji je u zajednici krao, no u konačnici se pokazao na konkretnom primjeru uspješan, što skoro nikad nije slučaj s današnjim uobičajenim kažnjavanjima u EU, kod nas ionako ni toga nema, jer je otežano i kad je nužno, brdom administracije, koju razrednik mora ispuniti i za najbezazleniju odgojnu mjeru.