Nachtfresser

Viđao sam ih dosta po gradu, prepoznavao po jeziku, doduše mogao bih se i prevariti, ima kod nas i Ruskinja sa sličnim naglaskom, ali eto, jutros uz Jina sam doživio prvi bliski susret. Bile su dvije, negdje zašle u tridesete, procjena na prvu, nije im na nosu pisalo odakle su, obje s psima, očito zbunjene u parkiću, u koji smo upravo Jin i ja ulazili. Neizbježno pitanje s moje strane, dečko ili cura, uvijek umjesto upoznavanja, moram biti oprezan, jer Jin ima s curama kao i ja, uvijek otvoren drugarski odnos, s dečkima obojica znamo biti nepredvidivi. Šute obje, Jin i ja se ne približavamo, napokon jedna na engleskom pita za Jina, je li boy, što ja potvrđujem, i neuškopljen, ja klimam glavom, ova lijepo objašnjava drugoj, ono što bi baš svatko na kugli zemaljskoj razumio, ova odgovora, ja koji ni jednu riječ njihovog jezika ne znam, razumijem, da je jako umorna od puta i da nema energije za moguću svađu muških pasa, te da bi željela da njih dvije idu dalje, ova je ne sluša nego prevodeći meni na engleski, prilazi sa svojom kujicom meni i Jinu, kojem rep izdajnik od zadovoljstva počinje luđački raditi. Dolazi do nježnog upoznavanja i onda ono što mi je obilježilo jutro, naravno uz izvrsnu limunadu opisanu na foto blogu, očajan ljubomorni glasni cvilež muškog psa, kojeg je druga Ukrajinka čvrsto držala, i koji je sve zaustavio i zatekao, te su njih dvije pozdravivši se produžilje dalje.
p.s.
Vrijedna blogerska donacija jučer stigla :D