Spomenuo sam u jednom postu Grace Slick, njena autobiografija je bila jedna od dvije teme kojima sam se zanimao preko uskrsnih praznika, druga je bila psihopatologija nezavisnih medija, o tome sam isto radio bilješke, uz svakodnevne probleme u državi, koja je u svom procvatu i funkcionira nikad bolje, blago opisano u mojim virovitičkim postovima. Po broju posjeta i natuknicama, koje sam tamo nabacio, zaključio sam da tema nije zanimljiva širom krugu blog raje. Ispostavilo se, nakon najnovijeg kulturnog skandala, da bih ipak mogao objaviti planirani post, naravno uz velika pojednostavljivanja, da se ne bi potpuno fulalo, što je bloger želio reći.
Grace Slick je dakle izuzetna pjevačica i ikona jednog vremena, prijateljica Janis Joplin, a i jedna od ljubavnica Jima Morrisona, za njih dvoje su čuli valjda i najpoznatiji blog guslari i tamburaši. Kao i skoro svi s te rock scene eksperimentirala je s drogama i alkoholom, ovo dvoje je postalo poznato širokom krugu znatiželjnika van scene, činjenicom da su od posljedica uživanja narkotika i alkohola preminuli u 27. godini života, Grace je eto još živa i što napisa Blumi, dobrodošla, ako poželi, ući u klub blog umirovljenika, što skorih, što aktualnih.
Proslavila se s dva najveća hita benda "Jefferson Airplane""White Rabbit", himnička pjesma, čiji je ona kompletan autor i drugim, po kojem je i nazvala svoju autobiografsku knjigu, čijim se nekim aspektima sad bavimo. Svakodnevno bi na papir, kasnije na komp bilježila natuknicu, dvije, koje joj poslije nije bio problem dešifrirati, kao ni meni blog zapise nekih kriznih godina, pa štivo, naravno, ako umiješ razumjeti, uz činjenice prolazećeg vremena, smatram vjerodostojnim.
Udala se prilično rano za glazbenika jednog manje poznatog benda, kasnije producenta, Jerryja Slicka, čije prezime i danas nosi, iako je ljubav trajala dosta kraće od braka. "Jefferson Airplane" je za razliku od npr. samozatajnog, isto tako odličnog benda Janis Joplin, bio grupa izrazito jakih individua, i Grace, iako najuspješnija autorica, morala je igrati i pomiriteljsku ulogu, uz, na dugim turnejama, valjda onda neizbježne afere s članovima benda, ti odnosi i ego tripovi su je jako opterećivali, pila je i eksperimenirala s LSD-om uz čuvenog bitnika Timothy Leary-a, vrijeme prepuno urbanih legendi.
Bend se raspao, dio kreativaca je otišao, ostatak oformio Jefferson Starship, uskoro im je pristupila i Grace, koja se s razlogom nećkala. S ljubavnikom Paul Kantnerom, ritam gitaristom, uvijek u drugom planu u bivšem bendu, je zatrudnila i rodila kći Chinu, Paul se od početka pokušavao nametnuti kao vođa novog benda, ona se i nakon rođenja djeteta nije čvršće vezala uz njega. Postao je jako posesivan, rijetkima je dopuštao prilaz njoj, jednog je potcijenio, jer je mislio da je gay i taj majstor svjetlosnih efekata je postao njen drugi muž.
Sve je više pila i na njemačkoj turneji je došlo do prvog incidenta. U hotelu su joj odbili, za razliku od posluge drugih članova benda, donositi piće u sobu, ona je piće svejedno nabavila. Njen muž je javio Paulu, da će morati otkazati koncert, jer ona nije u stanju nastupati, ovaj poludio, došao i pokušao ući u sobu, kao nije joj prvi put, ne može se tek tako otkazati rasprodan koncert, muž ga nije pustio u sobu, pohrvali su se i pali na pod, ona je izjurila i zagalamila na Paula, makni se od mene i mog muža. Ja ,kao pažljiv čitatelj, smatram to ključnim momentom, koji je omogućio njeno ozdravljenje.
Paul je inzistirao na još jednom dogovorenom njemačkom koncertu, svi kroničari se slažu da bolje da tog koncerta nije bilo, ja baš nisam siguran.
Ponovo su joj odbili nositi piće u sobu, ponovo je bila akoholizirana, ali nastupila, publika ju je ohrabrena novinskim napisima uoči koncerta počela provocirati, ona je uzvratila konstatacijom, nacisti, tko je ono dobio drugi svjetski rat...Nakon koncerta bend je donio odluku o njenom izbacivanju, nastupat će dalje bez nje, nakon konzultacija s odvjetnikom i mužem, prijavila se, najviše radi djeteta, žurno na liječenje.
Mada vrijeme na liječenju smatra uglavnom izgubljenim, oduševio ju je odmah prvi nastup glavnog doktora psihoterapeuta: "Zajedničko svima vama je što svatko smatra da je netko i nešto, a u stvari svi ste gomila jadnih beznačajnih "assholes", koji se samo s jednom činjenicom odvajaju od one hrpe jadnika, koji tumaraju svijetom, imate dovoljno novca za platiti mene, najskupljeg od svih, i ovaj centar. I upamtite, što god vam ovdje radili, radi se u dogovoru samnom, sva kuknjava je uzaludna."
Kao što se u obuci u JNA moglo naći nešto ne potpuno beskorisno, tako je i ona na tretmanu usavršila tehnike slikanja, kojim se i danas bavi, nakon što je shvatila da je nakon pedesete definitivno prestara za rock and roll. Tarik često konstatira u Milijunašu, moglo je i bez jokera, s tim, da, iako si siguran u riješenje, joker može biti racionalan izbor...
|