Slika se naš Sewen na poslu u münchenskoj zračnoj luci Franz Josef Strauß, može se slikati naša momčina, mada je lijepo tamo, barem može birati između mutnog Paulanera ili Franziskanera na marendi. Što je još novo u društvu prijatelja na instagramu, ništa, neke cure koje su uvijek kasnile na nastavu, kasne sad s objavom svojih snimaka sa Sevkinog koncerta u Rijeci.

Razmišljam koliko sam star pa se još sjećam zloglasnog Franza Josefa, ne onog nama dragog Franza Josepha prvog, koji ima šetnicu u Opatiji. Sjećam se u stvari priča svojih tada mladih berlinskih suboraca: Josef je u drugom svjetskom ratu bio mladi oficir, koji je vojničku karijeru završio promrzlinama na istočnom frontu, te usput završio fakultet. Javna tajna je bila, a prepiska iz njegove ostavštine je otkrila, da se cijeli život divio hrabrosti njemačkih vojnika drugog svjetskog rata. Začudo denacifikacija ga nije zahvatila, bio je među osnivačima kršćansko socijalne unije, i danas neprikosnovene stranke u Bavarskoj, a služio je kao prevoditelj između saveznika i lokalnog stanovništva, dok nije sazrio i postao do svoje smrti apsolutni demokratski gospodar u Bavarskoj, nešto kao na mikrorazini Jopa u današnjoj Virovitici. U širim krugovima su ga smatrali do dolaska Trumpa najvećom sirovom seljačinom u elitnoj politici, svejedno je izgradio od pretežno agrarne Bavarske danas industrijsku velesilu unutar Njemačke, uz pomoć bogatih nasljednika nacističkih industrijalaca i kasnije otkriven “prljav” novac, uspio je Jozef poslati i u zatvor prvog novinara, koji je otkrivao njegove nečasne tragove, ali ga je to i spriječilo da postane i njemački kancelar. Nije on ni morao biti manipulator klasičnog kova, svi su znali njegove poglede na sve, žestoki desničar, beskompromisni zadrti konzervativac, s druge strane čovjek iz naroda, koji je uživao navečer pozirati uz kriglu piva za šankom poznate pivnice.

Manipulativnom se ne može nazivati ni Gudrun Ensslin, ideologinju njemačkog RAF-a, naoružane podzemne komunističke gerilske organizacije, koja je barem jedno desetljeće držala veliku Njemačku u šaci svojom borbom, najviše zahvaljujući izgrađenoj mreži svojih simpatizera po državi, koji su ih skrivali u stambenim prostorima. Svi su znali sve o njoj, radikalnosti njenih ideja, mottu:”Ili čovjek ili svinja, borba ide dalje.” Znali su da je ostavila i sina i muža, koji se poslije samoubio uz pomoć opijata, možda je ipak bila malo manipulativna u borbi s Ulrike Meinhof za prevlast u organizaciji koja je, kako je Böll sjajno konstatirao, željela dobiti rat 6 protiv 60 milijuna, ali to ne umanjuje iskrenost njenih ideala.

Kad se vodila zadnja velika borba za oslobođenje teško bolesne Gudrun Ensslin iz stammheimskog zatvora, vladala je u državi teška histerija, Palestinci su oteli avion, a njemački gerilci zarobili bivšeg nacističkog podoficira, sad predsjednika udruge njemačkih industrijalaca, vlada se postavila čvrsto na poziciji Franca Jozefa, država se treba postaviti kao da su zatvorenici njeni taoci, avion je napadnut i ljudi uz kolatelarne žrtve uglavnom oslobođeni, šefovi RAF-a se po staroj njemačkoj tradiciji “samoubili”, neki i s leđa, te gerilcima nije preostalo ništa drugo nego likvidirati novog heroja demokratske Njemačke, čije ime pored par ulica nosi i najpoznatija njemačka sportska dvorana. Franz Jozef je dobio po najboljoj srednjoeuropskoj tradiciji nakon smrti münchensku zračnu luku.

14.2.2024.

p.s.

U originalu ovog posta sad slijedi objašnjenje zašto je u današnjem društvu bolje biti ponekad manipulativan nego pravolinijski heroj, ali ovo napisano je predugo za prosječnog čitača bloga.