Nachtfresser

Dugo je prevladavao mit da je veliki pjesnik Gottfried Benn proveo drugi svjetski rat u “unutrašnjoj emigraciji” liječeći ranjenike na frontu i da se jasno ogradio od nacizma, neki kasnije otkriveni dokumenti to demantiraju.

S druge strane inozemni istraživači su počeli objavljivati knjige o zadnjim ratovima na ovim područjima i svjedočenja s haškog suda.

D. je uvijek bio uzoran dečko, za razliku od većine nas potpuno neporočan. U rekordnom roku je završio medicinu, radio kao liječnik poput pjesnika Benna, te su ga u ratu kao takvog mobilizirali. Nitko ne zna gdje je sad, u Haagu je svjedočio protiv jednog “našeg” časnika, koji ga je spriječio pružiti pomoć zarobljeniku, te da je ovaj kasnije podlijegao ranama, svjedočenje je uvaženo.

T. je sasvim druga priča, poročan, zajedno smo stopirali po Europi, da bi prekinuli prijateljstvo zbog njegovog odnosa prema jednoj djevojci. U ratu je bio u sanitetu, na haaškom sudu je trebao svjedočiti isto kao svjedok optužbe, odjednom je počeo naglo sve zaboravljati i ništa od toga. Sad živi u jednom gradiću sam, lokalna legenda, pije uvijek sam za šankom, priča se da je izvlačio ranjenike iz baražne vatre. Rijetki koji su uspjeli s njim šankariti govore da on rat nije želio, da ga je poput izvjesnog Gottfrieda Benna proveo u stvari u unutarnjoj emigraciji, svoje ratne podvige ne želi spominjati skromni vojni umirovljenik.

Mit o Bennu je dobrano načet, mit o D. nikad nije izgrađen, on ne postoji više u kolektivnoj svijesti, možda ga se netko sjeti ako knjiga ikad bude prevedena, to sigurno neće biti kao junaka. Razgovarao sam s djevojkom zbog koje sam se prestao družiti s T., ona živi negdje daleko na rubu Europe, kaže, sad onako dramatično kao što je to meni onda izgledalo, možda nije ni bilo, ja sam ga odavno zaboravila.

Da, iz današnje perspektive nikad ništa nije bilo dramatično i bolje da je tako ili je možda svejedno. Ili je možda jedino važno da za razliku od nas pregaženih, ona kao dvostruka udovica izgleda ljepše nego ikad.