To je bilo jedne godine kad sam još pušio, pio i svijet je izgledao normalno mjesto za življenje. Preko tjedna sam radio u jednoj školi, nedovoljno za punu normu, petkom to dopunjavao s dva sata na fakultetu. Četvrtkom bih na “Y” portalu objavljivao izuzetno čitane pripovjetke s motivima teorija zavjere. Svi su se pitali tko se krije iza mog pseudonima Xović, al sam jako pazio da se ne otkrije, kad bih ipak napisao detalj iz stvarnog života nezadovoljan bih mijenjao cijelu priču. Naravno kao ni sve ni to nije moglo vječno trajati.
Na fakultetu sam imao problem s dolascima studenata. Moj predmet im kako su procijenjivali nije uopće bitan za buduće zanimanje te su sve rjeđe dolazili na predavanja. Ja sam naravno nalazio krivicu u sebi, bio sam si ,dosadan kao uostalom i cijeli moj život, koji se raspadao na komadiće, osjećao sam to, sam od sebe.
S vremenom je na moja predavanja počela dolaziti samo jedna studentica, požalio sam se dekanu, približavali su se izbori i on je zauzeo studentsku stranu, predložio mi džentlmenski dogovor, svima pozitivna ocjena, tko želi pak veću, neka odgovara, mogu ga tad i rušiti ako ne zna, mada mi on to ne bi preporučio. Rekao mi je čak da pišem sate, što se njega tiče zbog jedne studentice ne moram ni držati predavanja. Međutim ja sam želio zaraditi svoj novac.
Moje priče su postajale što strašnije to popularnije, slijedio sam sve više svoje noćne more. Jedan petak sam nakon predavanja pitao čak pomalo razdraženo studenticu zašto dolazi kad će ionako imati pozitivnu ocjenu kao i ostali. Odgovorila je da ona želi odličnu ocjenu, tad sam je valjda po prvi put pogledao, bila je zgodna i izgledala mi jako poznata, kao netko iz prošlog života, ali sam odmah otklonio te misli.
Petak kasnije mi je rekla na kraju sata, da se sve češće gubi, jako je uznemirena i vrti joj se u glavi, da će morati na pretrage, ali ne zna kad, može se desiti baš petak, jer tad ima najmanje predavanja. Ostavio sam joj svoj broj mobitela, nek mi pošalje poruku, ako neće doći, ne bih želio dolaziti na predavanje uzalud. Tad mi je onako usput dodala da obožava priče četvrtkom na “Y” portalu, a da joj je mama rekla da sluti da to piše moj profesor. Uspostavilo se da sam itekako dobro poznavao njezinu mamu, odgovorio sam neodređeno, tko u životu slijedi intuiciju pojest će ga realnost.
Idući tjedan se i kod mene situacija znatno pogoršala, nisam se ni usuđivao spavati, bdio sam noću, u polusnu odrađivao dan, u četvrtak po prvi put nisam objavio priču, u petak sam otkazao predavanje i zaspao po danu. Iz sna me trgla zvonjava mobitela, melodija za nepoznati broj, nisam se javio. Predvečer kad sam se probudio, vidio sam dvije poruke, nepoznati brojevi, pročitao sam, umio se i odjurio u bolnicu.
Pustili su me i žurno sam ušao u sobu. Bila je sama, primjetio sam par masnica po licu, ali dobro je, sjedila je na krevetu i bila budna i svjesna. Mora samnom pričati, mama je bila, ali je ne razumije, samo joj je donijela pidžamu i brzo morala dalje. Imala je prometnu bez izgleda težih posljedica, auto je slupan, nisu je obavijestili da je predavanje otkazano, jurila je doma sama, u momentu izgubila svijest i eto. Moram razgovarati s doktorom, nema smisla, potpuno su je razgolitili pred studentima zbog masnica po nogama, to je ludo, trebali ste vidjeti te poglede, nakon svega i to. Obećao sam da ću vidjeti što se događa, mada sam znao da sam nikakav autoritet i neću. Na odlasku sam je poljubio u obraz i napomenuo da ima lijepu pidžamu, ona je odgovorila uz osmijeh nešto u stilu, volim Vašu drskost, izlazeći iz sobe sam izvadio mobitel ne bih li konačno pročitao i poruku s jednog drugog nepoznatog broja.
|