Nachtfresser

Čudni nesporazumi oko mene. Učenica mi kaže da joj imponira kako sam posložen, mladi kolega, ujedno jedan od kandidata za mog sindikalnog nasljednika kad se umirovim, da sam evaluirao u ovih par godina kako me zna i da bi me smjestio u neki centar, pitao sam jel cilja na psihijatriju, on je rekao odmah uz smijeh, ne, onako politički. Ništa dalje od istine to o mojoj posloženosti, to je nešto kao ona kuća iz Eichove drame o termitima, u kojoj svi lude od nekih šumova kojima ne znaju uzrok, iz daljine se čuje grmljavina. svi ljudi i zgrade su iznutra izjedeni od termita i kad nevrijeme stigne sve se raspada. U politici sam uvijek ismijavao takozvani centar, pokušaj uravnoteženosti u neuravnoteženom sustavu, i eto ti ga sad, možda samo zato što sam kritizirao dio sadržaja peticije svog sindikata.

Zadnjih dana pratim opet uglavnom njemačke portale, serijal o greškama koje ljudi rade pripremajući se za mirovinu. Paralelno pratimo cijene stanova u Berlinu i članke o filozofiji građevinske mafije, cijene su u nebesima u ne samo u turistički atraktivnim kvartovima nego i u onima gdje je velik udio turskog i inače stanovništva nenjemačkog porijekla, baš mi nije jasno tko bi normalan kupio nešto u Neuköllnu, to je tamo gdje se prošle godine za silvestrovo policija nije usudila intervenirati, od silnih detonacija, pa ti shvati. S druge strane u pristojnom, nekad elitnom dijelu grada, cijene padaju i već su dosta niže nego kod nas, primjećujemo samo da u tim stanovima, u kojima je navodno useljenje moguće po dogovoru, žive dugogodišnji podstanari po zbilja povoljnim najamninama, ja se uvijek sjetim jednog dućana meni dragog, doduše na Kreuzbergu, gdje se vlasnik uoči deložacije objesio. To o tim cijenama ćemo svakako još istražiti, odakle lova, uvijek se može sve prodati, zadnji potez davljenika u tkz. slobodnom svijetu. Dio drugarica i drugara je izabrao Nizozemsku i eto ga sad, za razliku od građevinskih tamo narkomafija vlada državom.

A kod nas, netko će upitati, pa tko se živ usudi o tome pisati...