Prvo je bila slavonska plata : špek, sitno mljeveni jeger, špekjeger ako netko zna za taj noviji izum, par vrsta suhih i ne baš suhih kobasica, brzo nestaju, švargl, suha šunka, tko bi se svega sjetio, ne da mi se gledati na fotke koje su već prebačene i spremljenje, šteta što ne mogu ovdje u neprijateljsku sredinu gdje doživljavaju čudne preobrazbe, ljudski, odveć ljudski, i ovakvo predočavanje riječima ima smisla. Dolores je bila u gostima, slavio se naknadno drugaričin rođendan, a ovo je bio uvod naravno nakon aperitiva i juhe. Glavno jelo je ovaj put pečena guska s mlincima, probao sam u najboljem podstranskom hotelu guščju paštetu, pečena jetrica mi je ipak bila otkriće. Slatko smo naručili od valfresca dostavu, znali smo da su dobri u glavnim jelima, ali ni torte ni kolača s čokoladom se ne moraju stidjeti, mada je Dolores prva primjetila, kvalitetnu čokoladu nije bilo potrebno toliko soliti.

Jutros sam se bavio poviješću dizajna na svom blogu, blog je odrastao kako je odrastala moja najduža i ipak najbolja dizajnerica Kika, ovdje nije bila cool, njene postove i dizajne obožavalo je nas dvoje troje i pratilo je, isto kao i Ani ram, koja je pak vrlo brzo postala supercool, sad se zbilja ne mogu sjetiti kako se to zove, prestrašilo me da admin i ja imamo isti ukus, al brzo sam shvatio da je super i da nema straha za njenu izvrsnost, možda su iz istog kvarta, tko će ga znati.

U stvari sam imao ideju, ponukan oduševljenjem valjda najmlađe blogerice sad ovdje, koju eto i ja pratim, napisati post o 20 blogera kojima u ovih, brzo će 20 godina, najviše dugujem, al sam shvatio da bih kao i uvijek zaboravio Mecu i ona bi se kao i uvijek neko vrijeme ljutila. Naime malo sam kopao po arhivi i iznenadio se da na svojim starim listama imam i Kojoticu i još neke koji pod nekadašnjim nikovima više ne pišu.

Inače ovih dana se obilježava 30 godina od egzodusa Hrvata iz Vareša, najviše fejs prijatelja mi je iz bosanskog gradića gdje sam ja dosta prije rata završio gimnaziju, osim u Hrvatskoj ravnopravno ih ima u Kanadi, Australiji, SAD-u, Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj (…), dva prava Amera su napisala knjigu o ratu i padu Vareša, sad prevedenu, tako da se na moju žalost rat među prijateljima na fejsu ponovo raspirio, mada nekima djeca ni ne znaju maternji jezik, jer su oni u novim domovima izbjegavali bratske zajednice.