Nachtfresser

Na današnji dan su rođeni Thomas Mann i moj blog. Zajedničko im je to da je moja prva ideja bila voditi blog na način koji je on disciplirano kroz život vodio dnevnike, što se meni jako sviđalo, a kritičari su to označavali kao nešto najmanje vrijedno u njegovom stvaralaštvu, prkos prema toj procjeni je bio jedan od razloga što sam svojevremeno uzeo u tadašnjoj Jugoslaviji upravo izašle dnevnike za diplomski rad,a budući da je moja prva želja ipak bio Friedrich Nietzsche mentorica je formulirala konačnu temu "Trag Nietzscheovih uticaja u dnevnicima Thomasa Manna". Tako se rade kompromisi.
Dnevnike je vodio i meni tada, a po shvatanjima i sada draži Bertolt Brecht, no on ni u dnevnicima nije mogao odoljeti podučavanju, britkom stavu i potcjenjivanju onih što drukčije misle, svaka sličnost s blogerskom scenom je slučajna, jer su prepotentni uglavnom potkapacitirani. Brechtov karakterističan gard mi je bio simpatičan u književnim djelima, u dnevnicima uopće ne. Jednostavno polazim da svi koji imaju više od triputšest godina, imaju već čvrsto formirane stavove, koje je nemoguće bitno promijeniti.
Ja sam zapisima svakodnevnih banalnosti dodavao iste takve fotke, jednostavno elektronski mediji su takvi. Nekadašnja blogerica Sanja mi je svojevremeno naravno ironično napisala u poruci "zapiši ovaj povijesni datum", na dan kad me obavijestila da sam na cool listi, ona je do kraja bloganja ostala u tadašnjoj almost cool kategoriji, zanimljivo kad smo kod toga, mnogi ne znaju da je i moja drugarica jedno vrijeme blogala, vrlo brzo je za razliku od mene kod kojeg je to "čekanje" trajalo 10 godina, znam po povijesnom datumu koji je Sanja napisala, dospjela na cool listu, međutim tu titulu je nosila nepun mjesec dana, s tim da ona nije više dugo blogala i nije se više vraćala, ja sam registriran i na drugim servisima, problem je što recimo teže doći do kakve takve komunikacije, te funkcioniraju na principu pretplate ili moraš biti jako poznata javna ličnost.
Tu se postavlja pitanje što su kritičari postavljali Mannu, što nekog briga što je taj dan otišao do krojača zbog uzimanja mjera za odijelo, otišao kod zubara, otvorio kad su Hesseovi bili u gostima bocu vina u jeku zanimljivog razgovora, ako čitatelj ne zna o čemu su razgovarali, eto, mene je briga, a trudim se da me ne bude briga kad netko izvali nešto u obranu Pernara u slučaju Zambija.
Inače danas je ručkom ipak dominirao mladi krumpir s peršinom iz vrta i dodatkom maslinovog ulja: