petak, 28.04.2023.

Kopanje čistih ruku



Razmišljali smo o odlasku na put ovog produženog vikenda, na kraju smo ostali i popodne proveli u vrtu. Najprije ručak, sve domaće, jaja od kokoški iz okolice Rijeke koje svaki put uživaju u šetnji kad navratimo i Jinu su neodoljive i nikako mu nije jasno zašto mu ne dopuštamo da se zajuri na druženje s njima, Špek domaći, još onaj virovitički, šparoge iz našeg vrta, uživamo u njima skoro svaki dan, jedino rajčica, doduše i ona je imala natpis domaća, ali iz supermarketa, nećemo sitničariti, nije bila loša. Ja sam kopao za novi red pločica uz ljuljačku, skeptičan sam prema sadnjama, a druženja će uvijek biti. Kao što se na fotki vidi nesebično mi je pomagao i Jin, on je i brži i efikasniji dok mu ne dosadi, a drugarica je uglavnom radila poslove za koje treba i uključiti mozak, što meni baš i ne ide. Smijala se kako se ne želim posebno odijevati za rad i pazim da ne uprljam ruke dok zemlju ubacujem u kariolu, ona se tu ne štedi, ubacuje ju i rukama. Uvijek se sjetim priče jednog frenda, on je u zadnjem ratu bio pod komandom jednog manje razvikanog generala na po njemu najtežem ratištu, kaže, jedan od gospode među tom seljačijom, pričalo se da na ratištu spava poput onog novinara u svili, a smijenjen je jer su mu bili važniji životi vojnika od poštovanja točnog vremena, kad su političari odredili primirje. Jin je svoj alat šapice zaprljao umjesto mene. Tek kad sam sjeo odmoriti se snimio sam figurativno i onda realno novoizraslu ružu.
21:08 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.