Nachtfresser

"Tko igra za raju i zanemari taktiku karijeru završi u nižerazrednom Vratniku", orio se nekadašnji hit koji se sad nama nekima obistinjuje. Danas je u Rijeci praznik trčanja po prekrasnom danu "Homo si teć", jedan igrač šahovskog trećeligaša Krka trči polumaraton i eto dobio sam priliku uskočiti u tim u kojem sam nekad bio, još kao mladac, najbolji igrač u višem rangu. Zadnjih godina sam pak za vrijeme utrki fotkao, moje fotke su bile i na dvije skupne izložbe, danas sam se nakon partije spustio u grad, nisam opalio ni jednu fotku. Ne treba mi između ostalog popovanje nekog od brojnih blog primitivki i primitivaca o fotkanju trkačica bez dozvole.
Inače prvi sam danas završio partiju pa sam zato imao vremena. Gledam maloprije analizu najboljeg komercijalnog kompjutorskog programa, iako toga nisam bio u punoj mjeri svjestan, stalno sam s crnim figurama imao prednost koja se povećavala, do trena u kojem sam previdio pješaka, u tom trenu je protivnik ponudio remi, koji sam prihvatio užasnut previdom, u tom trenu on po programu ima pješaka više i malu prednost, dinamiku poziciji daje moj lovački par, a remi mi je očito ponuđen ipak najviše na osnovu nekadašnjeg renomea.
Kaže mi vršnjakinja na Korzu, vama muškarcima je i prirodno lakše stariti, pustite sijedu bradu i ne možete faliti, Tolstoj, Marks etc., velim, ako aludiraš na moju neobrijanost, jednostavno mi svakodnevno brijanje nije prioritet, a za neprioritetne stvari nemam vremena, za lijenost uvijek. Možda brada naraste toliko da je sam više neću moći brijati, ali tu se ne može ništa napraviti, danas sam konačno uživo platio šahovskom klubu članarinu za ovu godinu, jednostavno mi igrači životne treće lige nemamo živce za popunjavati uplatnice. Inače teško mi je biti član i šahovskog kluba, jer sam zahvaljujući svojoj rodbini i primitivnosti novobogataša te kršćanskoj zatucanosti njihove mladeži, alergičan na samo spominjanje svog rodnog grada, a kamoli da me nešto vuče tamo. Ekipa je ipak danas nakon stopostotne učinkovisti, moj meč su dobili koliko treba 3,5:2,5, i nalaze se među vodećim trećeligaškim momčadima, prvenstvo se na jesen nastavlja.
Kako se priroda budi i divlja i Jin sve više luduje, sinoć sam ranije išao leći, skinuo mu uz opiranje par čičkova, da bih jutros utvrdio da me gleda samo jednim okom, prije odlaska u grad sam mu uglavnom oslobodio to drugo zatvoreno, ovaj put izgleda nije bilo ništa strašno.
Nama trećeligašima ne preostaje ništa drugo nego uživati u sjedenju u vrtu tko ga ima, kako nas je podučio bivši vrhunski bloger Neverin, za sadnju krumpira je uglavnom već kasno, te izletima u prirodu bez ljudi, jučer smo bili u Goskom kotaru i punili izvorsku vodu u stare plastične kanistre, što je užasavalo našu ekološki osviještenu prijateljicu.