Prerano ti je sestro u bivstvovanju, i ti si prevarena, nije još vrijeme. Bludimo plasirani u realnost, ne znajući što nas je snašlo. Tebe nazivaju vjesnicom, al ja stariji već znam, prava studen tek slijedi. Od nje ćemo se teško oporaviti, ovako bezdušno u svijet bačeni, Tko zna jesi li ti mogla birati, i da jesi radoznalost bi sigurno prevagnula, ja pak izbora imao nisam, i da jesam, pitao bih se kakvo je to svjetlo, sudbonosno svjetlo, i ne sluteći neizbježni mrak poslije ili možda nije mrak, čudnovati su putevi proljetni.
|