četvrtak, 24.11.2022.

Staljingrad oko nas



Hladno je, baš hladno. Uvijek se sjetim priče jednog Austrijanca o pater familiasu koji je sve probleme rješavao neoborivom logikom, uz osmijeh i poučnu priču. Tako ga je jednom, kad se vratio s posla čekala promrzla obitelj, pokvarila se peć, takozvana naftarica, pomoću koje su se grijali. Otac se samo nasmiješio i odmah krenuo na posao omalovažavajući problem, uz priču, e da ste vi one zime bili pred Staljingradom, osjetili biste što je zima, ne ovo. Logički je kombinirao sve moguće varijante što bi moglo sprečavati dovod ulja, usput pričao o tolikima koji nisu preživjeli opsadu Staljingrada, na kraju se nasmijao, kresnuo šibicom i jednom se i to desilo, eksplodiralo je i otac je završio na hitnoj. Kad su ga posjetili on je samo rekao, nemoguće, nije moglo eksplodirati, a pisac veli da su se tu noć osjećali kao u Staljingradu.
Kod nas ipak nije toliko hladno, Jin i ja smo se zabarikadirali u dnevnom boravku uz TA peć. Sinoć pisano, drugarica je bila na proslavi nekad najuglednije riječke (sušačke) gimnazije, koja prijeti povratiti ugled, kolektiv je uspio smjeniti jednu od najgorih ravnateljica u povijesti ovdašnjeg školstva, istina, glasovanje je prošlo s minimalnom razlikom, gadno je kad se strah uvuče u ljude. Jutros je isto bilo hladno za šetnje, al se eto i sunce izborilo za svojih pet minuta, odmah je ugodnije. Jako suosjećam s ukrajinskim fejs frendicama, par ih znam i s turnira, jedna je bila i svjetska prvakinja, smrzavaju se jer je jedan luđak smislio novi način ratovanja, ako vojska ne može ništa postići, natjeraćemo ih raketama, kojih barem imamo, da se smrzavaju i rjeđe peru. Raduje me da niti jedna od ruskih prijateljica pak ne podržava rat, za vrijeme onog rata, mnoštvo intelektualno nebašslabih je oslijepilo.
Još jedna nevolja kućne širine i prostranstva, stan je bilo mnogo lakše zagrijati, ali neka!

10:14 | Komentari (13) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.