Zatekla me jučer vijest, otišao mi još jedan prijatelj. Upoznali smo se, družili, dao sam mu puno podršku oko blog knjige kad su po blogovima prštale kritike onih od kojih većina vjerojatno nijedan projekt u životu nije završila. Podržao sam i njegov osporavani princip o deset postova po autoru mada se nisam ni ja principa pridržavao, poslao sam mu mislim šest postova, on je dodao još četiri, između ostalog tek izašao kod mene na blogu o našem druženju u Zagrebu. Mislim da sad na naslovnici vidim dosta licemjernih postova, stvarnu podršku je imao kako je pričao od Majday i Ribafisha uz naravno suautoricu knjige Lastavicu, te Sinišu kojeg baš i nisam upoznao. Žestoko se borio za tu knjigu i na kraju uspio. Pričao mi je da se čak kandidirao jednom za ravnatelja škole, al ga je kako je rekao, politički podoban balavac pobijedio. Pričao mi je naravno i o našoj Lastavici i zašto se vjerojatno neće pojaviti na promociji knjige.
Kao zahvalnost za sve što je napravio, dobio je, kako je on shvatio, degradaciju s prebacivanjem na fresh listu, što se i meni dogodilo, al se meni živo jebalo za to, prestao je ovdje pisati i do zadnjeg dana pisao na fejsu. To nam je nažalost bila glavna tema na zadnjem razgovoru preko messengera.
Kao što je Bukowski zadnjih dana brinuo, tko će otvarati vrata ujutro njegovom mačku kad ode i on je do kraja više brinuo za svoju kujicu nego za sebe.
Eto toliko od mene prijatelju, mislim da si i očekivao da neću naricati.
|