ponedjeljak, 08.02.2021.

Vučko



Probdjeli smo noć moj pas i ja, što dokumentiraju moji fejs zapisi. Kiši stalno, mi u potkrovlju, ne mogu se otvoriti prozori, a zatvoren ne mogu spavati. Danas imam samo dva sata nastave pa sam si mogao priuštiti luksuz bdijenja, a tema satova je blues koji imam u malom prstu.
Bilo nas je još budnih, u 3.30 šest, pa smo malo i komunicirali. Prijatelj me podsjetio da je danas točno 35 godina od otvaranja zimskih olimpijskih igara u Sarajevu kad je sve bilo toliko drukčije. Ja sam tamo trebao raditi kod Austrijanaca, prošao audiciju, jezik, opća kultura i to, no nisam mogao naći stan s grijanjem, a sarajevske zime baš nisam volio pa sam odustao.
Dopisivao sam se tad s jednom Berlinkom i ona mi je rekla da ima jednu veliku želju ako joj mogu ispuniti, poslati maskotu Vučka, koji je bio tad već omiljen u cijelom svijetu, na berlinsku adresu. Kupio sam naravno i poslao paketom, bila je jako sretna.
Ja sam nedavno, pisao sam o tome, nakon tri i pol desetljeća bio u Sarajevu. Smislio sam darove za bližnje, za psa naravno Vučka. Šipak, izgleda da ih dvoje troje imaju monopol na tu igračku i ucjenjuju visokim cijenama, trgovkinja mi je rekla, ovaj plišani pas je mnogo kvaliteniji, a višestruko jeftiniji i Jin je dobio psića s kojim se zna često poigrati.
U Sarajevu su istina burek i ćevapi kvaliteni kao u vrijeme kad sam ja bio tamo, dobro, dobili smo i piće dobrodošlice, na kojem je šefica hotela "Saraj", hotela s valjda najboljim pogledom inzistirala, no drugo sve mi izgleda ružno i devastirano uključujući i velike luksuzne trgovačke lance, po parkovima su još grobovi.
08:14 | Komentari (13) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.