Kad sam išao u Lübeck, znao sam da je to rodno mjesto Thomasa Manna i grad marcipana. Na twitteru mi frendica napisala da je ravnatelj osnovne škole autentični punker šarene kose, pa sam odlučio i tu malo priviriti. Nisam se najavio ali sam ga odmah prepoznao u dvorištu s učenicima u razgovoru, svatko malo je netko dolazio s onim pozdravom "daj pet". To je bila godina kad su se prvi mobiteli tek pojavili, ja sam neposredno prije puta u Njemačku u Palmanovi kupio motorolu. Najveći mi je šok bio kad sam čisto iz dosade nazvao roditelje i dobio ih, oni su bili u panici koliko će me to koštati, no ja se nigdje nisam registrirao niti sam imao broj, pa sam ih smirivao, ni danas mi nije jasno kako je bio moguć taj besplatan poziv. Javio sam se i predstavio ravnatelju, nismo se složili tko je bolji, Clash ili Sex Pistolsi, on je tvrdio na u punku nije uopće bitno jel netko zna svirati.
Pita me drugarica jučer jel bi me smetao hladan ručak, ja automatski zašto ne i onda iznenađenje, hladetina i to zbilja majstorski napravljena, zato sam danas neispavan, jer sam nakon dužeg vremena bio noćojelac (Nachtfresser) i otprilike svaki sat ustajao i mezio.
|