Iako se zna i primjeti da za pisanje postova ne trošim puno vremena, kad se broj objavljenih postova (ovaj je 4650.) pomnoži s tim minimalnim vremenom dobije se dobra cifra, za ono najvažnije čovjeku darovano, te često prirodno postavi pitanje, da si to vrijeme iskoristio za nešto korisno, gdje bi ti bio kraj. Je li to baš tako? Meni se više čini da treba znatno više žaliti vrijeme potrošenog za dobrobit zajednice. Više od deset godina sam bio u vrhu sindikata i u to vrijeme se izborilo dosta toga što se danas polako gubi, jedino što sam za to dobio su bili odlasci u Zagreb, a jedino pozitivno povezano samnom osobno, čega se sjećam, su susreti i upoznavanja s ponajboljim blogericama i blogerima nakon sastanaka. Kad su stvari počele ići, kako se meni baš i ne sviđa, povukao sam se, igrom slučaja i blogerska scena je sad znatno nezanimljivija i dosadnija nego onda.
Bio sam i "politički" angažiran, naime u Berlinu u kojem ljeti redovito boravim sam svojevremeno upoznao izuzetnu ekipu okupljenu oko Piratske stranke koja je onda i napravila nezapamćen uspjeh na berlinskim izborima te je pala ideja da se i u Hrvatskoj nešto napravi, u Berlinu sam u stvari i saznao da su neki ovdje već s tim projektom i krenuli. U Zagrebu je ipak ekipa bila dijametralno suprotna od berlinske, pokušali smo ipak izaći na izbore, dogodila se zanimljiva stvar, dobio sam u Hrvatskoj negdje oko 180 preferencijalnih glasova, većinu naravno u Zagrebu i Rijeci, a sve glasove iz drugih mjesta sam dešifrirao, bili su blogerski, npr. 1 u Ivanić Gradu od Trillian, jedino mi je ostalo nejasno tko mi je u rodnom Krku i u Fužinama, gdje sam znao boraviti, dao po jedan glas. Nije išlo, pirati su u cijeloj Europi podijeljeni u dvije nepomirljive struje, ovaj uspjeh u Češkoj je labuđi pijev, i oni će se raspati, pozitiva koju pamtim uz ugodna druženja s riječkom ekipom utorkom, pisao sam o tome na blogu, ta pozitiva je blogerska solidarnost.
Stekao sam ipak neku prepoznatljivost u alternativnim krugovima, nakon raspada njemačkih pirata su me tamo kao jedinog iz Hrvatske uvrstili u novoformiranu, nedavno ugašenu, međunarodnu progresivnu platformu, preko nje sam saznao i uključio se kao promatrač u novi transnacionalni pokret, u Rijeku je doselila jedna ambiciozna cura s završenim studijima u Rimu, kontaktirala me, i evo sad imamo iz središnjice priznat međunarodni ogranak u Rijeci, link na fejs stranicu sam stavio lijevo gore na blogu. Naravno ogradio sam se, tu sam samo za pomoći iskustvom. Prioritet je ipak da blog ide svaki dan, lijep je osjećaj objavljivati samo ono što sam napraviš i izabereš.